(Snimio Zvonimir Guzić)
U Galeriji Rigo u Novigradu otvorena je izložba »Pod jezikom, oblutak« umjetnika Luana Bajraktarija, u organizaciji Muzeja Lapidarium. Ciklus skulptura nastao je iz osobnog iskustva autora i njegova povratka uspomenama na djetinjstvo provedeno na istarskoj obali.
Bajraktari, umjetnik podrijetlom s Kosova koji danas živi i radi u Beču, prošle se godine tijekom umjetničke rezidencije u Istri ponovno susreo s prostorima koje je upoznao u djetinjstvu. Nakon tridesetak godina, sam je otišao na jednu od plaža i suočio se s prizorom koji ga je vratio u prošlost.
(Snimio Zvonimir Guzić)
- Kada sam prošle godine došao, bilo je kao da posjećujem svoju prošlost. Otišao sam sam na plažu i počeo razmišljati o svom životu prije 20, 25 ili 30 godina, o vremenu kada sam kao dijete bio ovdje. Kamenje i plaža bili su isti i kao nekad, dok je sve ostalo bilo potpuno drugačije, ispričao je Bajraktari.
Upravo su ga ti kameni obluci sa plaže potaknuli na stvaranje novog ciklusa. Umjesto da u prirodni oblik kamena unosi nove intervencije, umjetnik ga je odlučio zadržati i prenijeti u broncu. Time je običan predmet iz svakodnevnog prostora dobio novu funkciju i trajnost.
- Pomislio sam što mogu napraviti bolje od toga nego podijeliti svoje osobno sjećanje s drugima. Odlučio sam dio plaže i svojih sjećanja prenijeti u galerijski prostor, kako bi ih i drugi mogli doživjeti na svoj način, rekao je Bajraktari.
U njegovu pristupu važna je upravo jednostavnost materijala. Kamen je svima poznat i ne predstavlja nešto novo, no promjenom konteksta mijenja se i njegovo značenje. Oblutak koji je nekada bio dio plaže postaje dio galerijskog prostora, a pojedini primjerci kamena pretočen u broncu, prerastaju svoju prvotnu funkciju i postaju svojevrsni spomenik.
U postavu je pritom korišteno oko dvije tone kamenja, dok su odabrani obluci preneseni u broncu dobili novu prostornu i simboličku ulogu. Time Bajraktari, kako sam ističe, mijenja i sam odnos prema galerijskom prostoru. Zidovi i prostor više nisu samo neutralna podloga za promatranje umjetničkih djela, već postaju dio rada i svojevrsnog živog prizora.
Osobna priča izložbe dodatno je povezana s vremenom Bajraktarijeva djetinjstva. Kao dijete dolazio je u Istru u razdoblju kada je prostor bivše Jugoslavije za njega predstavljao jedinstvenu cjelinu. Danas, s vremenskim odmakom i nakon iskustva rata i velikih društvenih promjena, taj prostor promatra drugačije, no sjećanje na njega ostalo je duboko ukorijenjeno.
-U to vrijeme živjeli smo u jednoj državi. Dolazak iz Prištine ovamo doživljavao sam gotovo kao odlazak iz jednog dijela zemlje u drugi. Sve mi je bilo blisko i poznato. Danas, nakon svih tih godina i uprkos promjenama, shvatio sam da je taj prostor još uvijek dio mene, rekao je Bajraktari.
Upravo se ta povezanost prošlosti i sadašnjosti provlači kroz cijeli ciklus. Kamenje koje je umjetnik nekoć skupljao kao dijete danas postaje trajni materijal njegova umjetničkog rada, a osobno sjećanje prerasta u univerzalniju priču o mjestu, pripadanju i vremenu koje se mijenja.
O radu Luana Bajraktarija i njegovoj povezanosti s Istrom govorila je i ravnateljica Muzeja Lapidarium Jerica Ziherl, istaknuvši kako umjetnik dolazi iz umjetničke obitelji s Kosova, čiji su članovi još u vrijeme Jugoslavije boravili i stvarali u Istri.
- Bajraktari se tako sjeća svojih dolazaka u Rovinj, morske obale i oblutaka koje je skupljao, bacao poput žabica ili jednostavno držao u ruci.
Upravo je taj osobni odnos prema kamenu, smatra Ziherl, postao polazište njegova novog ciklusa. Oblutke koje je prošle godine ponovno pronašao tijekom boravka u Istri umjetnik je prenio u broncu, dajući im pritom novu, trajnu ulogu. No njihova priča nadilazi osobno iskustvo autora. Kako ističe Ziherl, motiv oblutka lako može prizvati vlastita sjećanja i osobno kod posjetitelja od igre žabica do ljetnih dana provedenih na morskoj obali.
Bajraktari je umjetničko obrazovanje stekao u Italiji, u Perugi. Danas živi i radi u Beču, no Istra je, kako pokazuje i ovaj postav, ostala važan dio njegova osobnog i umjetničkog sjećanja.
Izložba »Pod jezikom, oblutak« u Galeriji Rigo ostaje otvorena do 3. rujna.