poetsko-glazbena ambijentalna događanja
Poezija na ulicama Rovinja: Poiesis Internationale nastavlja tradiciju
(Osobna arhiva)
Program zanimljivog naziva "Poiesis Poiesis InternaTiOnAlee" vratio je poeziju na ulice Rovinja: stari grad ponovno je postao mjesto susreta ljudi - domaćih i stranih.
- Postoji mnogo načina da upoznamo neki grad. Možemo obići njegove znamenitosti, fotografirati ulice i trgove, romantične vizure i zalaske sunca, okusiti lokalnu gastronomiju. No, grad uistinu upoznajemo tek onda kada upoznamo njegove ljude – kada nekoga pogledamo u oči, pitamo ga: "Kako si?", zastanemo i poslušamo odgovor. Upravo je to bila polazišna misao međunarodnog, višejezičnog umjetničkog događanja Poiesis InternaTiOnAlee, koje je održan u organizaciji DramsStudija Ulix Rovinj, kazao je dramski pedagog Milan Medak, u čijoj je režiji to izvedeno na Poljani na brijegu i u Bregovitoj ulici pokraj crkvice sv. Tome. Taj je događaj, zajedno s projektom koji će uslijediti 18. kolovoza u kući Brune Mascarellija, Grisija 46, nastao isključivo volonterskim radom članova DramsStudija Ulix i svih izvođača, kao dar gradu Rovinju i posveta je velikom rovinjskom slikaru Bruni Mascarelliju, u godini obilježavanja stote obljetnice njegova rođenja. Sudjelovali su Marisa Mascarelli, Orjana Vozila, Slava Božičević, Vesna Stojaković, Sanja Lađarević, Oriana Sossich, Maja Lukavečki, Klara Hek, Hana Franković, Nicol Maria Kučinić, Bruno Poropat, Dubravko Željko, Vjekoslav Mofardin, Riccardo Bosazzi, Željko Temunović i Milan Medak, a programu su se spontano pridružili brojni građani, turisti i prolaznici.
- Poiesis Internationale nastavlja tradiciju poetsko-glazbenih ambijentalnih događanja koja su prije tridesetak godina oživljavala ulice staroga Rovinja. Umjesto da stari grad bude tek kulisa restorana, terasa i suvenirnica, ponovno je postao prostor susreta, razgovora, prijateljstva i zajedničkog stvaranja. Program je započeo ambijentalnim prologom "Lančana reakcija". Izvođači su formirali ljudski lanac duž Ulice Bregovite te su jedan drugome prenosili glasove, pokrete i kratke poruke na različitim jezicima. Jedna od njih bila je jednostavna, ali snažna rečenica: "Kako si?" – a odgovori "Dobro sam" odjekivali su na hrvatskom, talijanskom, engleskom, njemačkom, francuskom, mađarskom i drugim jezicima, veli Medak.
Prolaznici nisu ostali samo promatrači. Pozivani su da se uključe u lanac, prime ili pošalju riječ, pogled, pokret ili zvuk. Lanac se tako postupno širio i izvan Bregovite, simbolično podsjećajući na nekadašnji život staroga Rovinja, kada su ljudi sjedili pred kućama, razgovarali, pjevali bitinade, krpali mreže i bolje se međusobno se upoznavali.
Zadnja poruka lanca je bila – "Uno per tutti – tutti per uno" – postao je moto izvedbe - stvarna izvedbenica zajedništva.
- Nakon glasovno-tjelesnog uigravanja, uslijedilo je usporeno recitiranje pjesama popraćeno, svima razumljivim, odgovarajućim, popratnim psihološkim gestama. Poslije zajedničkog kakofoničnog silaska na mali trg, uslijedio je slijedeći poetski program. Stihovi Drage Gervaisa, Milana Rakovca, Mate Balote, Salvatorea Quasimoda, Vesne Parun, Ive Brešana, Dobriše Cesarića, Tina Ujevića, Arsena Dedića, Enesa Kiševića, Grigora Viteza, Nicol Marie Kučinić, Frigyesa Karinthyja i Bruna Mascarellija izmjenjivali su se na hrvatskom, talijanskom, istarskoj čakavici, rovinjskom istriotskom dijalektu te drugim jezicima.
Posebno mjesto zauzela je zajednička izvedba Karawane Huga Balla. Besmislene, điberiške, dadaističke riječi, oslobođene semantičkog značenja, po/kazale su kako ritam, glas i zajednički dah-duh mogu povezati ljude bez obzira na njihov materinski jezik. Ono što je prije više od stotinu godina bila avangardna umjetnička provokacija, u Rovinju je postalo univerzalni jezik susreta.
- Publika i izvođači zajedno su stvarali zvučnu kompoziciju u kojoj su nestajale jezične i ine granice, a sretali se pogledi i osmjesi duša. Jednako dojmljiv bio je i zajednički Antuntun, posvećen osobama s invaliditetom, tijekom kojega su se publika i izvođači, kroz igru glasa, ritma i pokreta, pretvorili u jedinstven zbor, potvrđujući da umjetnost nije nešto što se samo promatra, nego i komunikacija koja i što se zajedno stvara, nastavlja Medak.
Poiesis InternaTiOnAlee imao je izrazito multikulturalan, višejezičan, intergeneracijski i inkluzivan karakter. U programu su sudjelovali učenici osnovne i srednje škole, odrasli i osobe starije od devedeset godina, kao i članovi Društva osoba s invaliditetom. Poezija se nije samo recitirala – pjevala se, pretvarala u pokret, psihološku gestu i živu sliku, postajući razumljiva i onima koji nisu razumjeli svaki izgovoreni stih. Možda je upravo to bila najvažnija poruka večeri.
- U vremenu u kojem smo neprestano zaokupljeni onime što imamo, Poiesis Internationale podsjetio je na vrijednost onoga što jesmo, odnosno što možemo biti. Pozvao je i građane Rovinja i njegove goste da uspore, pozdrave stranca, razmijene dobrohotne poglede, prozorima duša, zastanu, podijele trenutak, možda i sklope prijateljstvo, misao je organizatora.
Na kraju programa izvođači su se okupili u zajedničkoj živoj slici, predstavili autore čije su stihove govorili te pozvali publiku na novi, umjetnički susret 18. kolovoza u 20.30 sati, u Grisiji 46, gdje će u povodu stote obljetnice rođenja Bruna Mascarellija biti održan multimedijalni, ambijentalni, participativni performans u ulici Grisia, a potom, tijekom "Otvorenih vratiju kuće Brune Mascarellija", jedinstvena interaktivna dramatizacija njegovih slika, boja i poezije.
- Ako je Poiesis International pokazao da poezija može ozvučiti i ponovno nastaniti ulice grada Pobratimstvom ljudi u svemiru, sljedeći će događaj pokušati oživjeti i slike – pretvarajući ih, zajedno s publikom, u živi prostor sjećanja, susreta i zajedničkog o/stvaranja novih mogućnosti, zaključuje Medak.
