Pomorski identitet
Kako je more stoljećima oblikovalo Rovinj, njegove ljude i gradsku jezgru
(Snimila Doris Žiković)
Presjek kroz višestoljetnu bogatu pomorsku i ribarsku baštinu Rovinja uz mnoštvo povijesnih činjenica ispričao je prof. Marino Budicin u spaciju Matika u Rovinju u inspirativnom dvosatnom predavanju pod nazivom "Od pomorske i ribarske baštine Rovinja do Ekomuzeja ‘Batana’".
Unikatno lingvističko bogatstvo
- Upravo razvoj te baštine stoljećima je oblikovao identitet grada i njegovih stanovnika i djelovao na formiranje osebujnog karaktera i temperamentna Rovinjaca, kao i na oblikovanje starogradske jezgre posebne ljepote u svojim urbanističkim i arhitektonskim sastavnicama te na stvaranje pitoreskne povijesne lučice jedinstvene na Jadranu, a također na kretanje rovinjskih običaja i tradicije bogatog glazbenog izričaja i unikatnog lingvističkog bogatstva, zaključio je Budicin, inače jedan od najboljih poznavatelja rovinjske pomorske baštine.
Rovinj je nastao u kasnoantičkom dobu između 3. i 5. st. n. e. kao otočno naselje na ostacima jedne male prapovijesne gradine iz 1. tisućljeća pr. n. e. Višestoljetna otočnost imala je veliki utjecaj na oblikovanje Rovinjaca, a osobito na određivanje njihovih glavnih gospodarskih grana, tim podacima Budicin je započeo izlaganje podsjetivši da je 1763. godine zatrpan kanal koji je grad dijelio od kopna.
Grad se u pisanim izvorima prvi put spominje u VI. st. u Kozmografiji Anonima Ravenjanina (Ruvigno, Ruigno, Ruginio) što potvrđuje da je već tada bilo značajno mjesto u istarskim okvirima. Uz ribarstvo i pomorstvo razvija se mala brodogradnja u dva mala brodogradilišta te vađenje kamena, a to sve potvrđuje da je more od samih početaka bilo glavni gospodarski resurs Rovinjaca s tim da je to potrajalo do danas.
Nadalje, kaže Budicin, dolaskom pod vlast Venecije 1283. godine bila je ograničena komunalna samouprava, ali je započelo doba demografskoga, gospodarskoga i urbanoga rasta Rovinja, koji je u 17. i 18. st. postao jedan od najvažnijih sjevernojadranskih gradova te važno brodograđevno i pomorsko-ribarsko središte mletačke Istre. Unosnu zaradu Mlečanima donosili su i rovinjski kamenolomi i obližnje šume. Glavni grad mletačke Istre bio je Kopar, a Rovinj je bio njeno glavno gospodarsko središte u kojem su bili najbrojniji pučani te je s pravom dobio naziv "pučanka od mora". Venecija je u Rovinju ostavila neizbrisiv trag, između ostalog, kuće u staroj jezgri su visoke jer je na malom prostoru živjelo puno ljudi do kraja 17. stoljeća, pa ne čudi da se često kaže "una piccola Venezia".
U drugoj polovici 18. st. Rovinj je bio najnapučeniji grad istočnog Jadrana sa 16.000 stanovnika, a u okolnim mjestima bilo je raseljeno još 5.000 Rovinjaca. Grad se gradi izvan zidina i preko kanala, a kuriozitet je da zidine još postoje, ali ih se ne može vidjeti jer su ugrađene unutar kuća. Škveri su bili prva industrijska djelatnost koja se preselila na kopno. Čak u osam do deset škverova gradile su se tradicionalne brodice: trabakule, pelige, marciljane i rovinjska bracera zapremine do otprilike 12 bačava koristila se u ribolovu na srdele i imala dva jedra s oglavnim jedrom. Rovinj je tada imao 296 barki, dok ih je u Piranu bilo svega 89.
Nakon pada Mletačke Republike 1797. godine Rovinj je zauzela Austrija pod čijom je vlašću, uz kraće razdoblje francuske uprave 1805.-1813., ostao do 1918. U tom razdoblju je zbog velikih političkih prevrata Rovinj bio u zastoju. Od sredine 19. st. do Prvog svjetskog rata grad je doživio novu fazu razvoja jer se otvaraju manufakture. Najznačajnija je Tvornica duhana otvorena 1872. u kojoj je radilo 800 žena – tabakina.
Rovinj nije uspio ići u korak s ugradnjom parnih strojeva u brodove niti otvara parobrodska društva te se u pomorstvu i brodogradnji osjeća određena stagnacija. Tada prednjače Trst i Kvarner. Rovinj više nema ni primat u istarskom gospodarstvu, a tu ulogu preuzima Pula koja se od 1856. snažno razvija uslijed razvoja ratne luke i arsenala. No i pored toga duž rovinjske rive i na molovima je živahno uz značajni lučki promet. Do 1882. godine plava riba se uglavnom solila, no te godine u Rovinju se otvara, nakon Izole, prvi pogon za konzerviranje ribe metodom Nantes što predstavlja veliki uzlet u ribolovu plave ribe i mogućnost zapošljavanja nove ženske radne snage – nazvane srdeline koje su ipak bile jednu stepenicu niže od tabakina.
Zadnji ribarski brod
Drugi svjetski rat i teško poraće te veliki egzodus stanovnika Rovinja imali su teške posljedice za gradsku privredu. Pomorstvo je bilo u velikoj krizi. Tvornica Mirna stvorila je ribarsku flotu od 40 malih plivarica, a kasnije su pridodane lebdeće koće. Nažalost, kaže Budicin, 1958. je izgrađen zadnji ribarski brod. Od nekada brojnih tradicionalnih plovila do danas se u najvećoj mjeri sačuvala batana, jedan od najprepoznatljivijih simbola Rovinja. Uz poneku pasaru i guc, upravo batana svjedoči o kontinuitetu lokalne pomorske i ribarske baštine, ali i svakodnevnog života uz more.
Danas u lučici prevladavaju plastične brodice. Zbog svega toga je 2004. osnovan ekomuzej Batana posvećen toj brodici i memoriji rovinjske zajednice koja ga je izabrala za svoj simbol. Zahvaljujući tome Ekomuzej i batana zrcale kontinuitet maritimne baštine. Ekomuzej je 2016. uvršten na posebnu UNESCO-vu listu najboljih praksi očuvanja nematerijalne kulturne baštine usko povezan s lokalnom zajednicom, zaključio je Budicin.
Predavanje je održano u sklopu mentorskog programa projekta TRANS MARIS – TRANSmitting MARitime Intergenerational Skills for a Sustainable Cultural-Tourism Development Model, usmjerenog na prijenos pomorskih znanja i vještina između generacija za očuvanje zajedničke pomorske baštine Jadrana.
