Giardini 2
Nikola Lero u Puli govori o Bekimu Sejranoviću i životu bez fiksne adrese
(Giardini 2)
Nikola Lero, književnik i sociolog koji se u svom znanstvenom radu bavi svakodnevnim iskustvom granica unutar jugoslavenske dijaspore gostovat će na posebnom izdanju Kluba u klubu, čitateljskog kružoka Kluba-knjižare Giardini 2 koji će se održati u utorak, 30. lipnja u 20.00 sati u okviru projekta Novokomponovani: generacija 90-ih u novom mileniju. U fokusu će biti "Dnevnik jednog nomada" Bekima Sejranovića, putopis, dnevnik čitanja i zbirka zapisa o istovremeno bolnoj i lijepoj svakodnevici života između dva svijeta i tri književnosti, bez fiksne adrese.
Nikola Lero pristupa djelu Bekima Sejranovića kroz ideju da se granice ne nalaze samo na kartama, nego se svakodnevno proizvode u tijelu, jeziku i rutini. Granica se ovdje ne razumije kao fiksna linija, već kao proces koji se stalno iznova aktivira u običnim situacijama života migranta. Polazeći od teorijskog okvira Nira Yuval-Davis (everyday bordering), granice se promatraju kao društveno raspršeni mehanizmi koje ne provodi samo država, nego i obični ljudi kroz birokraciju, institucije i svakodnevne susrete. U tom smislu, iskustvo Bekima Sejranovića u Skandinaviji nije stabilno stanje, nego niz mikro-interakcija u kojima se stalno pregovara pripadanje. Granica se pojavljuje dok čeka u banci, dok piše na jeziku koji nije njegov ili dok pokušava ispuniti očekivanja "uspješne integracije" u društvu koje, unatoč otvorenosti, neprestano proizvodi drugost. Ključni dio analize, temeljen na doktorskom istraživanju Nikole Lere, usmjeren je na samograničenje (self-bordering), mehanizam u kojem migrant, kao odgovor na vanjske pritiske i osjećaj nepripadanja, sam postavlja barijere prema društvu domaćina. Kod Sejranovića se to očituje kroz povlačenje, izolaciju i svjesno ostajanje na margini. Ta margina nije samo otpor, nego i oblik zaštite od središta koje nikada ne nudi potpuno prihvaćanje. Na taj način nomadizam u Sejranovićevu djelu prestaje biti romantičarska sloboda i postaje prostor stalne borbe s granicama – onima koje nameće država i onima koje, kao rezultat te borbe, on nameće samom sebi.
Ovaj je program dio projekta "Novokomponovani: generacija 90-ih u novom mileniju", koji kroz književne, umjetničke i istraživačke prakse promišlja iskustvo generacije koja je rođena ili odrasla tijekom devedesetih godina. Projekt nastoji uspostaviti nove kulturne veze između nekoć povezanih gradova, gradeći dijalog na antiratnim, antinacionalističkim i solidarističkim vrijednostima.
Nikola Lero je istraživač i književnik čiji se rad fokusira na presjeke migracija, granica i mjesta. Trenutno je doktorski kandidat i asistent na Sveučilištu u Sheffieldu, gdje u okviru Migration Research Group-a istražuje transnacionalni "homing" i svakodnevno iskustvo granica unutar jugoslavenske dijaspore. Njegov akademski put obilježile su prestižne stipendije, uključujući Erasmus Mundus EMMIR master program i Fulbright istraživački boravak na St. Louis University u SAD-u. U književnom svijetu, Lero je prepoznatljiv kao urednik u nezavisnom izdavačkom kolektivu Književna zadruga, koji promovira nove, progresivne glasove s prostora bivše Jugoslavije. Autor je zapažene zbirke poezije "47 pjesama o ljubavi, bolu i Bosni", a uredio je i "Žene koje nisu vidjele more" Marije Marković i "Sarajevski san" Armana Fatića, knjige koje se bave intimnim povijestima i rodnom dimenzijom egzila. Njegov literarni stil često integrira autoetnografiju, koristeći vlastito iskustvo kao polazište za širu analizu društvenih trauma. Pored znanstvenog i umjetničkog rada, Lero je aktivan društveni radnik i zagovornik mira. Kao stipendist mreže Humanity in Action i UNESCO-ov mladi šampion za mir, on povezuje poeziju i aktivizam, istražujući kako narativi mogu doprinijeti pomirenju na Balkanu. Njegov rad u digitalnom prostoru, posebno kroz inicijativu Social Media 4 Peace, fokusiran je na suzbijanje govora mržnje i redefiniranje identiteta mladih u post-konfliktnim društvima.
