galerija fonticus
Otvorene samostalne izložbe Mirka Dragovića i Simona Pavlinca u Grožnajnu
(Privatna arhiva)
U prostoru Gradske galerije Fonticus u Grožnjanu u otvorene su dvije samostalne izložbe koje su svojim snažnim umjetničkim izražajem obilježile završetak izložbene godine u ovoj prepoznatljivoj kulturnoj instituciji. Uz prisustvo brojnih umjetnika, kulturnih djelatnika i posjetitelja, predstavljeni su radovi Mirka Dragovića u ciklusu "Gomilanje vedrine" te Simona Pavlinca u ciklusu "Fragmenti". Oba autora, iako različitih senzibiliteta, izložbe nude specifične i izrazito promišljene umjetničke svjetove.
Oba postava predstavio je kustos Eugen Borkovsky, koji je u svojim analizama predstavio dubinske slojeve svakog od izložbenih projekata. Dragović svojom eksplozivnom kolorističkom energijom potiče na prepuštanje osobnim impresijama, dok Pavlinc poziva na kontemplaciju, promišljanje tijeka vremena i odnosa između materije i značenja. Iako na prvi pogled potpuno različite, obje izložbe u svojoj su biti posvećene procesu istraživanja i izgradnji vizualnog jezika koji nadilazi uobičajene forme i očekivanja.
Bijeg od crnila realnosti
Kustos Borkovsky je istaknuo da je likovni rukopis Mirka Dragovića obilježen osebujnom igrom oblika, linija i intenzivnih kolorističkih odnosa koji promatrača odvode izvan poznatog figurativnog teritorija.
- Autor ne nudi jasne oblike, već asocijacije – slobodu da promatrač sam određuje gdje počinje, a gdje završava igra formi. Naslovi ponegdje olakšavaju navigaciju kroz vizualnu gustoću, no ubrzo se dojam seli u područje energetskih impresija. Dragovićev pristup počiva na spontanosti: dominiraju potezi, ispunjena polja, rijetke geometrije i odvažne kombinacije boja, iako plavi tonovi često nose emocionalnu temperaturu djela.
Unatoč snažnim kontrastima, radovi nisu dekorativni; oni su trag slikarove aktivnosti, u duhu akcionog slikarstva i apstraktnog ekspresionizma, gdje kompozicija nema središta, a automatizam i podsvjesni impuls određuju tijek. Greške i slučajne forme ravnopravni su sudionici procesa. Djela odražavaju unutarnje borbe, odnos čovjeka i prirode, traganje za duhovnom ravnotežom. Serijsko, uporno stvaranje potvrđuje tu potrebu: izbjeći crnilo realnosti i ponuditi vedrinu spontanog dojma.
Dragović inzistira na humanijem svijetu i podsjeća da, unatoč pritiscima politike, profita i agresivne svakodnevice, možemo birati vedrinu kao oblik otpora, rekao je kustos.
Borkovsky naglašava kako se u Dragovićevom radu osjeća želja za bijegom od crnila realnosti. Umjetnik energičnim potezima i vedrim kolorističkim izborima usmjerava pogled prema mogućnosti drugačijeg doživljavanja svijeta — onog u kojem je igra s bojom i formom poziv na humanije poimanje života. Gomilanje vedrine tako postaje svojevrsni protest protiv rigidnosti društva i pokušaj da se ostvari prostor slobode i osobne radosti.
- U slikarstvu se trudim da budem istinit i da ne slikam da bih se dopao, već da izrazim mir, sjećanja i nemire koji me oblikuju. I u apstrakciji uvijek postoji moj unutrašnji pejzaž. Pitam se kako ostati autentičan u vremenu brzine i površnosti. Za mene je klasično ono najjednostavnije: platno, boja i duša.
U radu me vodi osjećaj djeteta – sloboda i iskreno otkrivanje. Nedostaju mi ljudi koji osjećaju i oni razgovori koji su nam svima bili moralni kompas. Ako večeras makar jedna slika u vama probudi zaboravljen osjećaj, onda je moj rad imao smisla, rekao je Dragović koji je istaknuo da već dvadeset godina radi s djecom i osobama s intelektualnim poteškoćama, od kojih je dobio ono najvažnije – iskrenost i čistotu emocija, istaknuo je Dragović.
Izložba Mirka Dragovića ostvarena je uz podršku Savjeta za nacionalne manjine RH te Društva Crnogoraca i prijatelja Crne Gore "Bujština" Umag, što dodatno naglašava važnost njegovog stvaralaštva unutar šireg kulturnog konteksta.
Zaokruženost i stabilnost
Analizirajući novi ciklus "Fragmenti" Simona Pavlinca, Borkovsky prepoznaje zaokruženost jednog promišljenog likovnog istraživanja. Umjetnik se služi keramičkom tehnologijom kako bi oblikovao instalacije nalik djelomično odmotanim svitcima, istovremeno reljefne i slikarske. Udubljeni paralelni rasteri, izduženi formati položeni na pod, različite kosine slaganja te žuti tonovi s intervencijama linija, fleka i slova grade vizualni sustav koji nudi i ritam i tišinu.
- Unatoč kontrastima žutog, sivog i crnog, radovi zrače stabilnošću, a njihova valovitost i slojevitost otvaraju prostor za interpretaciju mijene kao tijeka, napora i nužnosti. Pavlinc mijenu i tijek promatra kao vizualne događaje koji prelaze od realnosti prema nadrealnom, dosežući razinu simbola.
Žuta, boja upozorenja i fokusa, postaje nositelj značenja u vremenu preopterećenom informacijama, ali siromašnom smislom. Umjetnik nadslikava lazurnim nanosima, dopuštajući da primarni slojevi probijaju kroz površinu, čineći svaku formu svjedočanstvom procesa. Oblici više ne odražavaju vanjski svijet, nego autorovu nutrinu – materijalizirani doživljaj koji, unutar ponuđenog prostora rada, dobiva vlastitu razložnost postojanja, rekao je Borkovsky.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
