(Foto Sa(n)jam knjige u Istri)
Robert Matijašić na Doručku s autorom bio je vrlo zanimljiv sugovornik. Govoreći o djetinjstvu, kazao je da su brat i on sretno odrastali, privlačilo ga je ruralno, Matijašići su rodom iz Boruta, a nekada su bili i u Boljunu. Studirao je arheologiju i engleski, a ljubav prema arheologiji rodila mu se već u petom razredu osnovne škole, jer, naveo je, vrlo je važno koliko učitelji motiviraju djecu i prenesu im tu ljubav.
- U Osnovnoj školi Šijana Marija Girardi nas je vodila po lokalitetima, i tu sam odmah "kliknuo" s arheologijom, naveo je. Fakultet je u Zagrebu upisao 1975., diplomirao je 1979., išao je često u kina i kazalište tijekom studiranja. Govorio je i o tome kako je nekada trebalo ići do Trsta, Padove, Rima, za konzultirati arhive i čitav niz tema. Osvrnuo se i na pomanjkanje konzumenata kulture, kako nema previše kolega sa Sveučilišta te niti studenata s Akademije na koncertima. Prisjetio se i svojih početaka, kada je krenuo raditi kao kustos u Arheološkom muzeju Istre koji je tada bio temelj kulture, ali je bilo malo djelatnika, prisjetio se i Borisa Bačića i Branka Marušića kao prvih arheologa novije povijesti muzeja i njihovog iznimnog rada, kao i nezaboravne Vesne Girardi Jurkić.
Lijepe uspomene ima, navodi, i s arheoloških istraživanja. Bilo je govora i o ulicama po Puli koje nose ime arheoloških lokaliteta/fenomena, odnosno povijesti, kao naprimjer ulica Rimske centurijacije koja je na trasi područja centurijacije.
Naveo je, što se tiče sveučilišnog rada da ima sve manje studenata, općenito, ali i maturanata, da se forsiraju studiji iz stem područja, ali bez klasične kulture, veli, bit ćemo poput bogalja.