Tribina u Umagu: Što znači biti mirotvorac u vremenu kada rastu društvene napetosti?

(Snimio Zvonimir Guzić)

U sklopu novog ciklusa programa »Uključi mozak 2025«, koji tijekom prosinca u Umagu donosi niz besplatnih kulturnih i edukativnih sadržaja u organizaciji Kulturne udruge mladih Fobija, u Kazališnoj dvorani »Antonio Coslovich« prikazan je dokumentarni film »Mirotvorac« redatelja Ivana Ramljaka. Ovaj potresni film rekonstruira posljednje mjesece života Josipa Reihl-Kira, načelnika osječke policije koji je 1991. godine uporno pokušavao pregovorima spriječiti izbijanje rata u Slavoniji. Kroz iskaze svjedoka i bogatu arhivsku građu film otvara pitanja o odgovornosti, društvenim podjelama i još uvijek nerazjašnjenom ubojstvu čiji nalogodavci, više od trideset godina kasnije, ostaju nepoznati.

Snažne poruke

Na temelju snažnih poruka filma, dan kasnije u Gradskoj knjižnici Umag u sklopu istog programa održana je tribina »Biti mirotvorac u vremenu podjela«. U razgovoru su sudjelovali scenaristi filma Drago Hedl novinar i Hrvoje Zovko predsjednik HND-a, Goran Božičević mirovni aktivist i osnivač Centra za mirovne studije, Nina Turina vizualna umjetnica, dizajnerica i kustosica, članica žirija na nedavnom festivalu dokumentarnog filma Porečdox gdje je »Mirotvorac« osvojio nagrade žirija i publike, te u ulozi moderatorice Ivana Martinčić predsjednica Društva bibliotekara Istre. Tribina je poslužila kao prostor za promišljanje o mirotvorstvu danas, važnosti dijaloga te odnosu društva prema vlastitoj prošlosti. Okupljeni su kroz različite perspektive pokušali odgovoriti na pitanje što znači biti mirotvorac u vremenu kada se društvene napetosti ponovno pojačavaju.

Tribina je započela konstatacijom da je film »Mirotvorac« često nazivan »neželjenim djetetom«, djelom koje je godinama čekalo da dobije prostor u javnosti.

- Trebalo je proći pune 34 godine da ljudi vide što se uistinu dogodilo u Osijeku 1. srpnja 1991. godine, istaknuo je na početku razgovora Hedl, te nastavio.

- Prije otprilike šest godina, moj prijatelj Hrvoje Zovko i ja poželjeli smo ispričati tu jednu užasnu priču koju je hrvatska vlast godinama gurala pod tepih. Htjeli smo da i mlađe generacije doznaju što se dogodilo tog kobnog dana.

Dodao je da je film iznimno važan jer osvjetljava ulogu mirotvorca Josipa Reihl-Kira u teškom predratnom razdoblju, čovjeka koji je neprestano ponavljao da će radije pet godina pregovarati nego pet minuta ratovati.

- Bio je atipičan policajac, vrlo plah čovjek koji je smirivao tenzije. No u tom je svom naumu, nažalost, bio usamljen, a na kraju i žrtva, zaključio je Hedl koji je kao glavni urednik Glasa Slavonije u to vrijeme bio u čestim kontaktima sa Kirom.

Na pitanje moderatorice Martinčić je li, s obzirom na okolnosti, bilo teško doći do materijala potrebnog za snimanje filma, Hrvoje Zovko je pojasnio koliko je zahtjevan bio taj proces.

- Imali smo određeno predznanje o cijelom slučaju, a Drago je poznavao i neke ljude povezane s događajem. U srpnju 2019. godine nazvali smo gospođu Jadranku Reihl-Kir, koja je pristala sudjelovati u projektu i tada smo krenuli obilaziti i snimati sugovornike, rekao je i naglasio kako taj put nije bio jednostavan.

- Nije bilo lako doći do ljudi. Trebalo ih je nagovarati, mnogi nisu htjeli govoriti, ali bilo je i onih koji jesu. Vodili smo sate i sate razgovora i snimanja, neke čak i ponavljali. Nismo znali što možemo očekivati. Kad se pročulo da radimo na filmu, bilo je i nekih laganih opstrukcija, ali smo ostali ustrajni u svom cilju.

Zovko je zaključno istaknuo da je kroz šest godina rada na projektu prošlo više ideja i nekoliko redatelja, a da je konačna verzija filma u režiji Ivana Ramljaka bila najbolja.

Na tribini se otvorila i tema aktualnog društvenog i političkog trenutka, koju je komentirao Goran Božičević.

- Kad smo s ovim divnim mladim ljudima iz udruge Fobija dogovarali cijeli događaj, pitali smo ih što žele postići ovim razgovorom. Rekli su da žele razumjeti militarizaciju koja se danas događa, ratove koji se vode, ponovno uvođenje vojnog roka i mnoge druge ružne stvari koje su trenutno aktualne. Upravo je od njih potekao i sam naziv tribine »Biti mirotvorac u vremenu podjela«.

Božičević je istaknuo i da živimo u vremenu koje se značajno promijenilo.

- Moram priznati da ovo danas nije ni nalik razdoblju od prije desetak godina, zatekli smo se u vremenu gdje zastanemo i zapitamo se što nam se to događa. Hrvatska ima jako puno ljudi koji imaju što ponuditi i rade izuzetne stvari na području izgradnje mira i moj zadatak, kao mirovnjaka, je da ti ljudima dam podršku i potičem ih na nastavak rada, rekao je Božičević.

O važnosti filma za mlađe generacije govorila je i Nina Turina, istaknuvši da Mirotvorac donosi perspektivu koja u društvu često ostaje potisnuta.

- Posebno je važan nama mlađima, koji smo odrasli nakon devedesetih i nismo doživjeli rat, ali i danas osjećamo neke njegove posljedice, rekla je Turina te naglasila i nedostatke obrazovnog sustava.

Emocionalne priče

- Kroz formalno obrazovanje saznajemo jako malo o ratu i općenito o stanju u Hrvatskoj. Naše znanje često se gradi kroz emocionalne priče unutar obitelji i kroz društvo, gdje se umjesto kritičkog mišljenja nerijetko formiraju predrasude, kaže Turina i zbog toga smatra da je ovaj film iznimno vrijedan.

- »Mirotvorac« otvara mnoga pitanja s kojima se inače možda ne bismo suočili i upravo je zato toliko bitan.

Završni dio tribine pretvorio se u interaktivan razgovor s publikom, koja je otvorila niz pitanja o današnjim društvenim podjelama. Sudionike je posebno zanimalo odakle potječe sve izraženija polarizacija, kakva je uloga medija i školstva u oblikovanju javnog mišljenja te koliko su za širenje netrpeljivosti i površnih zaključaka odgovorne društvene mreže, koje su često plodno tlo za ekstremizam.

Razmjena mišljenja pokazala je da se uzroci današnje polarizacije ne mogu svesti na jedan faktor. Naprotiv, odgovornost se proteže kroz mnoge segmente društva, i to na globalnoj razini, u vremenu kada brojni procesi idu u zabrinjavajućem smjeru. Upravo zato, zaključili su sudionici, postoji sve veća potreba da građani o tim temama razgovaraju otvoreno, bez predrasuda i uz spremnost da čuju drugačije perspektive.