Održani 26. Međunarodni pogranični susreti posvećeni velikom istarskom piscu

(Snimio Zvonimir Guzić)

Nakon simpozija i popratnih programa u Trstu i Kopru, svečanošću u Umagu završenii su 26. Međunarodni pogranični susreti Forum Tomizza posvećeni velikom istarskom piscu Fulviju Tomizzi. Književna manifestacija utemeljena je kao višekulturni i višejezični projekt, čiji je smisao istraživanje, poticanje i realizacija društvenog i kulturalnog dijaloga u širem, nadnacionalnom slavensko-romansko-germanskom pograničnom prostoru.

Propitivanje stanja duha

Jedna od glavnih ideja vodilja ovih susreta, koji su pokrenuti 2000. godine u Umagu na inicijativu istarskog književnika i prevoditelja Milana Rakovca, povezivanje je i trajna komunikacija intelektualaca i umjetnika koji žive na granici i djeluju na području kulture, znanosti i medija, simbolično se oslanjajući na ime i djelo Fulvija Tomizze, književnika koji je zbog svoje umjetničke i ljudske širine podjednako bitan svim etnosima sjevernoga Jadrana.

(Snimio Zvonimir Guzić)

- Fulvio Tomizza je pisao: »M’identifico con la frontiera.« (Poistovjećujem se s granicom). Tako se i Forum Tomizza identificira s granicom, ne s jednom ili s drugom stranom granice, nego s granicom kao s mjestom susreta. Dvadeset i šesti put susrećemo se u Umagu, Kopru i Trst s istom idejom kontakta, djialoga, interakcije, polemike, međusobnog utjecaja, rekao je ravnatelj umaške knjižnice Neven Ušumović na svečanosti u Umagu.

Kako bi i samog Fulvija Tomizzu involvirao u Forum posvećen njemu Ušumović je pročitao dio intervja koji je objavljen u knjizi »Četiri magarca Apokalipse«, zbirci intervjua novinarke Heni Erceg u Feralu iz 90-ih godina prošlog stoljeća među kojima je bio i onaj Fulvija Tomizze iz 1994. godine pod nazivom »Istra je odana, ali i nezadovoljna«. Posljednje pitanje novinarke Erceg je bilo: »Vjerujete li da u svačijem životu postoje neke odrednice koje djeluju kao putokaz, pa što je vas odredilo od djetinjstva na ovamo?«

»Samo iz vjernosti tim načelima koja snažno osjećam proizlazi ljudska konstanta. Što se mene tiče određen sam rođenjem u jednom istarskom selu gdje su najsiromašnijih bili Hrvati, a najbogatiji Talijani. Ja sam bio jedan od dobrostojećih, ali još kao dječak priklonio sam se inferiornijima, onoj manje udobnoj mogućnosti mojeg dvostrukog načina postupanja. Ostao sam vjeran tom izboru premda se povijest obrušila na moju obitelj, premda sam primio mnoge teške udarce, bilo u Trstu gdje su željeli da budem veći Talijan od njih, bilo u Hrvatskoj gdje se od mene tražilo da budem samo i isključivo Hrvat. Jedni su me smatrali odmetnikom, a drugi iridentistom. Istina je u mojim djelima i mom ljudskom ophođenju«, bio je odgovor Tomizze koji se time pozicionirao kao pisac i čovjek koji ne pristaje na ideološke ili nacionalne redukcije, nego živi i piše iz pozicije univerzalne ljudske etike. Nikad nije pristajao na pojednostavljene pripadnosti već je kao moralno osjetljiv u svojim djelima zrcalio duboke egzistencijalne i povijesne dileme prostora iz kojeg potječe.

(Snimio Zvonimir Guzić)

Forum Tomizza, kao inicijativa, postavio je sebi za zadaću da propituje stanje duha u društvenoj aktualnosti, procjenjuje ulogu intelektualca-kreativca pri promicanju moralnih i etičkih vrijednosti, kritički i polemično reagira na društvene devijacije i neumorno nadilazi svakovrsne granice.

Ovogodišnja višednevna književna manifestacija bila je u znaku teme »Pohvala ludosti«.

»Temu za ovogodišnji simpozij posudili smo od Erazma Roterdamskog, koji u svojoj »Pohvali ludosti« ismijava licemjerstvo moćnika i umišljenost znanstvenika. I u današnjoj strogoj racionalnosti »digitalnih« vlastodržaca prepoznajemo ludilo precjenjivanja vlastitih ovlasti. Erazmov humanizam u samosvijesti je o vlastitoj ograničenosti, u prihvaćanju činjenice da je ludilo dio naše svakodnevice i u poniznom uvidu u to da postoje sfere realnosti onkraj našeg dosega. Postmoderna misao, pak, jezik ludila dovodi u blizinu jezika književnosti: Drugost ludila sredstvo je otpora kome se priklanjaju umjetnici u pobuni spram modernih oblika represije. Ulazi li se u područje slobode kroz vrata ludila ili, naprotiv, izlaskom iz njega?« stoji u obrazloženju ovogodišnjeg izbora teme ove književne manifestacije. Na simpoziju u Umagu gosti govornici, uz samog pokretača Foruma Tomizza Milana Rakovca, bili su Aljoša Pužar kulturolog i pisac iz Rijeke, Marija Andrijašević pjesnikinja iz Splita, Erika Šporčić Calabro nastavnica i mentor povijesti iz Umaga, Miha Kosovel urednik časopisa i književnog programa iz Nove Gorice i Igor Grbić iz Pule, docent na Sveučilištu Juraja Dobrile koi je u Zagrebu doktorirao iz teorije i povijesti književnosti.

U sklopu 26. Međunarodnih pograničnih susreta Foruma Tomizza objavljeni su i dobitnici jubilarnog 20. Međunarodnog književnog natječaja kratkih priča Lapis Histriae koji ima istu ili srodnu temu kao i simpozijski dio Foruma Tomizza, a to je ove godine »Pohvala ludosti«. Na taj način, svi pisci koji pišu talijanskim, slovenskim, hrvatskim, srpskim, bosanskim ili crnogorskim jezikom imali su priliku poslati svoj prilog središnjoj temi. Na svečanosti koja je održana u dvorani Zajednice Talijana Umag u Umagu, stručni žiri koji čine spisateljice Laura Marchig i Tea Tulić te pisac Goran Vojnović odlučio je da od 220 pristiglih radova prva nagrada pripadne Pavlu Aleksiću iz Beograda za priču »Island« kojem je uz tisuću eura otišao i artefakt rad kipara Ljube de Karine.

(Snimio Zvonimir Guzić)

Druga nagrada i 600 eura pripala je Estteli Veronici Grubač iz Ivaneca pokraj Varaždina za tekst »Jedan dan van tijela radnice« dok je treću nagradu i 400 eura za uradak »Pisma drugoj« dobila Marijana Čanak iz Novog Žednika pokraj Subotice. Uz nagrađene, izabrano je još trinaest najboljih priča koje će biti objavljene u posebnoj knjizi Lapis Histriae 2025 u izdanju Gradske knjižnice Umag. To su: »Princes krofna« Tamare Stojanović (Beograd), »Šta sve pada« Jadranke Milenković (Niš), »Ritual točke« Davorina Lenka (Solčava), »Panin z jabukama« Dalena Belića (Pazin), »Mjesec je nedužan« Lejle Kalamujić (Sarajevo), »Reciklažni centar« Viktorije Majačić (Županja), »Gluho bilo« Aide Šečić Nezirević (Sarajevo), »Drvo spoznaje gospođe H.« Dragana Radovančevića (Sremska Mitrovica), »Sipe« Jelene Benčić (Varaždin, Berlin) i »La bestia« Lorelle Franco (Ronchi dei Legionari (GO)).

Bez stalne adrese

Pavle Aleksić rođen je 1993. godine u Beogradu. S devetnaest godina odlazi u Ameriku, gdje i danas živi bez stalne adrese i radi u barovima, od mjesta do mjesta, većinom na Aljasci. Laureat je nagrade »Dura Đukanov« sa zbirkom »Tamo je more«; izabrane priče iz te zbirke objavio je u knjizi »Hartvorm« (2021.). Godine 2022. osvojio je prvu nagradu na natječaju 21. Festivala europske kratke priče u Zagrebu, a 2024. godine treću nagradu na natječaju Lapis Histriae. Aleksić se video porukom obratio prisutnim na Forumu Tomizza u Umagu i zahvalio na vrijednom priznanju.