U sklopu Dana arhitekata 8.0 u Domu hrvatskih branitelja preksinoć je održan razgovor s poznatim pulskim arhitektom i dobitnikom nagrade Bernardo Bernardi Emilom Jurcanom. On je, kao što je podsjetila Danijela Trbović koja je vodila razgovor, nagradu osvojio za rekonstrukciju Malog rimskog kazališta u Puli, no to nije jedina nagrada koju je ovaj arhitekt-aktivist, kako ga je Trbović nazvala, osvojio.

Radio je Jurcan na puno velikih projekata, bilo da se radilo o privatnim naručiteljima ili onima koji su ga angažirali da se pobrine za neki objekt od javnog značaja.

Pulske teme "na stolu"

Osoba koja je obilježila njegov stručni put na studiju u Ljubljani bio je mentor prof. Janez Koželj, poznati slovenski ljubljanski arhitekt, zapravo urbanist koji sada obnaša funkciju dogradonačelnika Ljubljane i kako kaže Jurcan, najzaslužnija osoba za transformaciju Ljubljane zadnjih desetak godina.

- Bez obzira da li je to privatna investicija ili gradska ili državna, uvijek se ta arhitektura manifestira u nekom našem prostoru, tako da to je čini nekakvom političkom gestom, ne u nekom uskom smislu stranačkog djelovanja, već u pravom smislu javnog djelovanja, kaže Jurcan.

On je u Puli s kolegama radio brojne radionice, debate i teme vezane uz lokalne probleme i teme pa je nastala Pulska grupa. Još 2006. su se našli i organizirali prvu radionicu na otoku Sveta Katarina, tada napuštenoj vojnoj zoni. Tu su se skupili svi iz Pule koji su studirali u Veneciji, Zagrebu i Ljubljani. Planom je bila predviđena naselje vila koje bi bilo okruženo zidom, ogradom, zaštićeno, ekskluzivno, elitno... s marinom. Iznijeli su neke ideje da pokažu drukčija gledišta, no jasno im je rečeno da se ne smiju baviti tim temama.

- Stambeni kompleksi nisu izgrađeni, međutim područje je dano u koncesiju i ono je na neki način privatno sada. Bilo je poslije drugih pokušaja, ali dobro smo se zabavili, kaže Jurcan.

Politika je vodila riječ i kada se radilo o Muzilu i njegovih 180 hektara što čini petinu prostora grada, i na kojem je predviđeno golf igralište.

- Da, Istrijani su poznati ljubitelji golfa, ne bez ironije komentirao je Jurcan objasnivši da su građani koristili prostor za svoje šetnje, izlaske i piknike tako da se Pulska grupa i tu angažirala. "Svakako postoji želja da se, ne samo Pula transformira i postane bolji grad. I ako se tome može doprinijeti, tim bolje. Mnogi od nas znamo što bi htjeli, znamo što valja, ali često mislimo da će ipak neko drugi to odraditi i izboriti se za to", smatra ovaj pulski arhitekt.

Malo rimsko kazalište

- Arhitektura sve uprizoruje u našim životima, ona kreira naš svijet, naš okoliš, našu svakodnevnicu, objasnio je Jurcan.

Od ideje do realizacije rekonstrukcije Malog rimskog kazališta prošlo je 10 godina. Taj je prostor bio javno dostupan i otvoren prije ove intervencije kao neka vrsta neformalnog parka, neformalnog pejzažnog uređenja koje se prostire oko Kaštela i spušta po toj padini. Trbović je podsjetila da je Jurcan jednom izjavio da ova rekonstrukcija povezuje savršeni koncept Malog rimskog kazališta i prljavu stvarnost.

- Arhitektura traži taj neki red, traži tu neku univerzalnost, traži neku racionalnost koja je apstraktna, ona mora uvijek biti temeljena u sadašnjosti, u stvarnosti, koja nas okružuje, i mora proći kroz taj vrlo pragmatičan proces da bi zaživjela i da bi se ostvarila, smatra Jurcan.

Spomenuo je i da su kulturna dobra možda i zadnji preživjeli oblik javnog dobra jer odolijevaju privatizaciji i to u vremenima kada se čak i voda privatizira.

Povezane vijesti

• Emil Jurcan o subverziji forme u arhitekturi
• Beč: Izložba hrvatske turističke arhitekture
• Suvremenom kapitalizmu nisu potrebni objekti nego slike