Vrhunac ovogodišnje LABINE, Festivala umjetnosti i tolerancije bio je okrugli stol na temu umjetnici u egzilu "Art is The Power of Tolerance", kojem je u Polivalentnoj dvorani Gradske knjižnice domaćin bio zastupnik u EU parlamentu Valter Flego. O svojim iskustvima umjetnika te umjetnosti u egzilu, toleranciji i važnosti suživota govorili su u tri kruga Rajko Grlić, koji je bio i moderator, Rade Šerbedžija, Slavenka Drakulić, Vladimir Posavec-Tušek, Božidar Knežević, Vladimir Pištalo i Zoran Bulatović Bale.

Pritisak

- Uvijek je postojala neka sila, neki pritisak, javni i osobni, koji te gurne na put u nepoznato. Neki su se pod tom maglovitom, ali izuzetno moćnom silom uvukli u sebe i ostali tu gdje jesu, a neki nisu izdržali. Mi ovdje prisutni uglavnom smo sami sebe iznijeli iz toplog krila naših domovina i uputili se u bili svit u potrazi za nečim što nam je tada izgledalo mirnije i normalnije od onoga gdje smo živjeli. Tim činom postali smo izdajnici domovine, dezerteri, vještice, mrzitelji svega itd. Svi dobro pamtimo te etikete koji su u često zapanjujućoj količini još uvijek u upotrebi, rekao je u uvodu Grlić.

Pisac iz Srbije Vladimir Pištalo, koji je i upravitelj Narodne biblioteke Srbije, govorio je o svojim iskustvima rada i života u SAD-u gdje je otišao nakon 92., a zatim tamo doktorirao i u Bostonu predavao američku povijest. Rekao je da ga je jedna stvar vodila prema drugoj pa je ostao trideset godina pokušavajući nešto naučiti i razumjeti. Rekao je i kako ljudi robuju predrasudama da je u Njemačkoj fašizam, a da se u Americi samo puca, ali najnoviji događaji svjedoče da nije baš tako.

Vladimir Posavec Tušek, hrvatsko-srpski glumac iz Beograda karijeru je stvarao u Beogradu, a san mu je bio nastupiti na Dubrovačkim ljetnim igrama i to je bio njegov prvi susret s inozemstvom. Dramski pisac Božo Kovačević smatra da je umjetnik gdjegod se nađe stranac u odnosu na svoju sredinu.

- Normalnim se smatra nešto što je uobičajeno, a koliko je to normalno, druga je stvar. Čovjek koji dođe u drugu sredinu ima dva problema, jedan je prilagođavanje i jezik, a drugi je potreba da svoje stvaralaštvo uklopi u tu sredinu. Primijetio sam da je nova sredina od mene tražila neku nacionalnu tematiku, posao umjetnika je da stane na pravu stranu, a to je dobro, humano i tolerancija. Trebali bismo razlikovati priču o umjetniku koji je negdje u egzilu od onoga koji je društveno-politički određen, rekao je Kovačević.

Zoran Bulatović, nekadašnji gitarist Pekinške patke iz Novog Sada, koji je također živio i svirao u Americi, rekao je da je prva briga bila preživljavanje jer je počeo od nule, a tek nakon toga stvaranje s kojim je krenuo nakon dvije godine u SAD-u.

Padobranci

- U New Yorku su svi padobranci i svi su došli odnekud pa ne postoji osjećaj da si stranac. Problem možeš sam sebi stvoriti ako se ne uklopiš. U New Yorku svi žele nešto raditi pa je konkurencija velika. Stoga moj problem nije bilo ono što se događalo ovdje u regionu, a kako sam svirao u bendu s našim ljudima i Amerikancima kao netko sa strane, nisam imao problema, rekao je Bulatović. Za Valtera Flega nije problem tko odakle dolazi jer je Europa ujedinjena u različitosti i važno je kakav si čovjek, ali je sve drugačije kada kola krenu nizbrdo i kada je "krava mršava, a ne debela". Upozorio je na negativne trendove koji su u tijeku i na ono što se događa posljednjih nekoliko godina, Brexit, galopirajuću krizu, rat, inflaciju itd.

Povezane vijesti

• LABINA - FESTIVAL UMJETNOSTI I TOLERANCIJE: Uz jasne poruke tolerancije do zajedničkog cilja i kupnje mamografa za labinski Dom zdravlja
• Festival umjetnosti i tolerancije: Od 17. do 20. svibnja kazališne predstave, glazba i radionice
• Četiri dana raznovrsnog programa obojenog tonovima umjetnosti i tolerancije