Aleksandra Dimitrijević: Treba pristupiti djeci na način koji je njima prihvatljiv, a prije svega i razumljiv

Aleksandra Dimitrijević (snimio Zoran Burazerović)

Nova premijera Teatra Naranča, predstava "Zubić vila" autorice kolegice novinarke Aleksandre Dimitrijević bit će upriličena u subotu, 20. svibnja u 18 sati u Dječjem kreativnom centru. Režiser je Irin Šime Rabar, koji i glumi uz Vlatku Rubil, a kostimografiju i scenografiju potpisuje Valentina Ferlin-Živić, dok se za scenski pokret pobrinula Katja Rabar.

Aleksandra Dimitrijević, inače kolegica novinarka s TV Nove govori nam o nastanku ovoga teksta.

- Do suradnje s Teatrom Naranča došlo je, kako to često biva, slučajno. Cijelu njihovu ekipu poznajem već neko vrijeme, tako da je suradnja proizašla iz jednog jako lijepog prijateljstva i ujedno moje želje da napišem predstavu za djecu. Jako mi je drago što mi je Teatar Naranča tu želju i ispunio i što mogu vidjeti kako ono što sam zamislila u mašti izgleda u njihovoj izvedbi. Po meni je od iznimne važnosti pristupiti djeci na način koji je njima prihvatljiv, a prije svega i razumljiv. Čini mi se da djeca osjećaju kad im nešto pokušavamo nametnuti na silu i zbog toga je potrebno ući što je više moguće u njihovu kožu i probati osjetiti kako će doživjeti poruku koju im želimo prenijeti. Hoćemo li neku poruku djeci uspješno poslati ovisi o našoj intuiciji i osjećaju za ono što se njima dopada i što može do njih doprijeti, ističe Dimitrijević.

Predstava je prije svega namijenjena djeci uzrasta od tri, četiri godine, ali, kako veli Dimitrijević, "i za sve ostale".

- Djeca će nešto naučiti, a odrasli će se sjetiti kako su se oni osjećaji kad su njima ispadali prvi zubi. Pisanje predstave za djecu je u osnovi jako zabavno, pa se ne može reći da je bilo zahtjevno. Možda su to više tehničke stvari, pogotovo zbog toga što mi je ovo prvi tekst za predstavu, pa nisam mogla znati što je sve potrebno uklopiti kako bi glumcima ono što pišem bilo izvodljivo na sceni. Naravno da sam se pitala kako će djeca reagirati na neke dijelove i je li to dovoljno prilagođeno njihovom uzrastu, ali to je uvijek tako kad se piše za bilo koju publiku, barem u mom slučaju, zaključuje Aleksandra, zahvalna Irinu Šimi Rabaru i cijelom timu Teatra Naranča.

Režiser i glumac Irin Šime Rabar, na naš upit je li je zahtjevnije uprizoriti klasičnu ili autorsku bajku, odgovara: "ne bih izdvojio jednu formu koja je zahtjevnija. Obje imaju svoje izazove. Kod klasičnih bajki, publika najčešće ima veća očekivanja jer su im ipak te priče poznate. Pogotovo zato što su naše predstave namijenjene cijeloj obitelji, pa često odrasli dolaze s visokim očekivanjima zbog lijepih uspomena iz djetinjstva na te klasike. S druge strane, kod klasika ipak imamo neki zadani okvir unutar kojeg je lakše ići "na sigurno". Kod autorskih predstava to ipak nije tako. One su kao forma na prvi pogled jednostavnije, no stvara se priča koja nije "provjerena". Pogotovo kada je predstava didaktička, što svaka naša predstava i jest. Uvijek pokušavamo provući tu didaktičku liniju kroz predstavu da bude pitka. Lako pamtljiva. Da odzvoni kod djece i ostane im u mislima, a opet, da nije nametljiva, navodi Rabar.

Govoreći o suradnji s Aleksandrom Dimitrijević ističe "svaka me nova suradnja veseli. U kazalištu se stvorila ekipa koja ima veliku minutažu zajedničke suradnje i koja se jako dobro poznaje i mislim da se ta energija vidi u našem radu. No, zato se trudimo uvijek dovesti neko novo lice kao vanjskog suradnika. Da donese neko novo mišljenje, neki novi pogled. Mislim da je to zdravo u kazalištu i zato nas svaka nova suradnja posebno veseli, ističe.