Izložba Nine Đurđević
Puno veći je rizik da će osoba počiniti suicid ako to ignoriramo, poričemo i ništa ne poduzimamo
Fotografkinja Nina Đurđević predstavlja se temom suicida, koja je još uvijek tabu. Na njenim fotografijama vide se osobe, pretežno žene i djevojke koje su si pokušale oduzeti život, a cijela priča potaknuta je autoričinim iskustvom unutar obitelji. Uz portrete su izložena i dva autoportreta snimljena na mjestima samoubojstva autoričinog oca i brata
Nina Đurdević uz svoje radove (snimio: Dejan ŠTIFANIĆ)
Izložbom "Odlučna" Nine Đurđević u Dnevnom boravku Rojca otvoren je pulski Proces 2023, cjelogodišnji program koji se bavi queer kulturom i otvoren je za sve.
Fotografkinja Nina Đurđević predstavlja se temom koja je još uvijek tabu, a to je suicid. Na njenim fotografijama vide se osobe, pretežno žene i djevojke koje su si pokušale oduzeti život, a cijela priča potaknuta je autoričinim iskustvom unutar obitelji. Uz portrete su izložena i dva autoportreta snimljena na mjestima samoubojstva autoričinog oca i brata. Izložbu čini devet portreta i dva autoportreta velikog formata, jednako toliko popratnih tekstova, audio uradak te 300-tinjak fotografija manjeg formata koje su se projicirale na zid. Kustosica izložbe je Iva Prosoli, a producentica Vanda Volić.
Suočavanje s bolnim iskustvom
Kako u najavi izložbe piše autorica, ovaj projekt zamišljen je kao oda životu. "Životu koji je naša istost. Živi smo, zar ne? Životu koji je raznorodan, no ponajviše edukativan. Proširujuć. Životu koji je nama prepustio koloraciju. Mi određujemo boju našeg iskustva. Ova portretirana grupa odlučnih cjelovitija je u svojem iskustvu, usudila bih se reći, jer su odabrali obje opcije, i odlazeću i ostajaću! Ostali su s razlogom. Može, pošteđeni su s razlogom. Svakako, razlog", kaže Nina Đurđević koja unatoč potresnim pričama nalazi razloge za optimizam jer, kako napominje, "Život je lijep. Ako ga takvim vidimo. Baš zato što je raznorodan i edukativan. Jer mi biramo. Jer smo tu. Zato je ovo jedan odlučni projekt. Projekt koji ne sakriva svoje padove već ih koristi kao pomagače. Projekt koji demantira osamljenost u beznađu. Projekt koji koristi boju".
Jan Franjul iz Udruge Proces bio je voditelj razgovora na temu suicida, koji je održan uz izložbu. O ovoj osjetljivoj temi razgovarao je preksinoć s autoricom te psihologinjom i psihoterapeutkinjom Sandrom Tolić. Dvije godine Nina Đurđević je razmišljala o konceptu, kako pristupiti temi, ali tako da ne ode u patetiku i dramu. Dvije godine trebalo joj je da nađe protagoniste, a ključni trenutak kod otvaranja i uspješnog povezivanja sa svim tim osobama bilo je njeno osobno iskustvo. Sve fotografije, osim jedne, nastale su na mjestima na kojima su se portretirane osobe pokušale ubiti tako da je to bilo ponovno suočavanje s bolnim iskustvom, no povratku je prethodio dug razgovor.
Kao što je primijetio Jan Franjul, o ovoj temi se ne priča često i voli je se "pomesti pod tepih".
- Prije tri godine jedan stariji gospodin, pripadnik baby boom generacije rekao je "Što ću drugo nego šutit', trpit' i radit'", ispričala je Sandra Tolić, koja ipak primjećuje da su nove generacije prestale šutjeti. Ona kaže da nije samo društvo odgovorno u zaštiti mentalnog zdravlja, nego i institucije, a odgovornima smatra i medije.
Hrvatska također ima veću stopu suicida nego Europska unija, pa tako Sandra Tolić ističe da si je 2020. godine 566 osoba u Hrvatskoj oduzelo život, a 2021. ukupno 572 osobe, što su velike brojke. "Hrvatskoj nedostaje strategija", ističe Sandra Tolić koja spominje da je nakon pandemije došlo do porasta teškoća vezanih uz mentalno zdravlje.
- Sustavne podrške u Hrvatskoj zapravo nema. Nema ni državne potpore, kazala je Nina Đurđević. Jedna od njenih sugovornica se tri puta pokušala ubiti, a psihijatar joj je samo dao tablete i poslao kući, dok se u njenoj obitelji događalo nasilje.
Važan je osjećaj pripadanja
Sandra Tolić kaže da ju je dirnuo autoričin kontakt s protagionisticama svoje izložbe i način na koji je pristupila, tim više što je i sama autorica imala primjere suicida u obitelji jer često mediji, kaže, kreću od tog senzacionalističkog dijela jer to jako romantiziraju detaljima koji su apsolutno nepotrebni. U tom kontekstu spomenula je i Wertherov efekt, koji je ime dobio po naslovnom liku slavnog Goetheova romana "Patnje mladog Werthera", nakon kojeg se povećao broj suicida.
Što onda učiniti? "Treba razgovarati o tome, puno veći je rizik da će osoba počiniti suicid ako to ignoriramo, poričemo i ništa ne poduzimamo. Treba saslušati osobu, ne umanjivati i omalovažavati iskustvo, ne iz neke vlastite bespomoćnosti govoriti "ti to možeš, bit će sve u redu, promijenit će se stvar". Postoji razlog zašto je osoba suicidalna. Ne treba to niti umanjivati, ali svakako treba pričati o tome", kaže Sandra Tolić.
- Možemo nešto i sami za sebe napraviti. Imamo puno više snage u sebi, samo treba osvijestiti da ne moramo imati jedini fokus na nalaženju stručne pomoći nego možemo ponekad pronaći snage u sebi, da se izvučemo iz neke situacije. Moj dojam je da se oni ne žele ubiti nego žele promjenu, ali ne vide da je ona moguća, objašnjava Nina Đurđević, a Sandra Tolić dodaje da "suicid nije 'želim si uzeti život, nego želim da ovaj osjećaj u meni prestane'".
Jan Franjul je dodao da je veći rizik za suicid kod LGBTQ+ osoba, a i od devet protagonistica i protagonista izložbe Nine Đurđević, osam su pripadnici LGBTQ+ zajednice koji su izloženi diskriminaciji, isključivanju, bullyingu, odbacivanju od strane obitelji. Zato je, kako ističe Sandra Tolić, užasno važan osjećaj pripadanja.
- Mi smo narod koji gasi požar. Prevencije i preventivnih programa nema, eventualno ako je to na nekoj udruzi, volonterstvu i slično, kazala je Sandra Tolić.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
