Knjigu hrvatskoga povjesničara Andreja Čebotareva "Vlasi i Vojna krajina u Hrvatskoj", u kojoj se bavi naseljavanjem Vlaha u Hrvatsku krajinu u 16. i 17. stoljeću, objavili su Hrvatska sveučilišna naklada i Institut društvenih znanosti Ivo Pilar.

Autor napominje kako se u radu pod pojmom Vlaha podrazumijevaju svi oni koji su pod takvim imenom zabilježeni u povijesnim izvorima, bez obzira je li riječ o "pravim" Vlasima - turskim krajišnicima ili stočarima ili pak o slučajevima u kojima nije potpuno jasno u kojem ih smislu povijesni izvori tretiraju.

U povijesnoj znanosti, naglašava, općenito je prihvaćeno mišljenje da su Vlasi potomci romaniziranoga stanovništva, koje se nakon seobe naroda i doseljenja Hrvata povuklo djelomice u utvrđene gradove Dalmacije i Kvarnera, a djelomice u planinska područja u unutrašnjosti Balkanskoga poluotoka.

U prvom slučaju bila je riječ o romanskom stanovništvu bizantske teme Dalmacije, koje je nastavilo svoj urbani život dugo se opirući pohrvaćivanju, napominje i dodaje kako je druga skupina prešla na stočarsko privređivanje i nomadski način života pritom poprimivši obilježja nomadskoga mentaliteta koji im je bio velika smetnja u procesu prilagodbe sjedilačkom načinu života.

Ističe kako pojam Vlah ima više značenja te dodaje kako je isprva pojam značio općenito Romana, odnosno potomka romanizirana stanovništva nekadašnjega Rimskog carstva. Hrvati su nekoć Rimljane i Talijane zvali Vlasima, napominje i dodaje kako su Rusi Rumunje nazivali Vlasima, a Slovaci su tako zvali Francuze.

Podsjeća kako pojam Vlah osim narodne može imati i značenje staleške pripadnosti - stočara i ratnika. Muslimani u Turskom carstvu pored različitih naziva upotrebljavali su i ovaj, zajednički, za sve kršćane Carstva, piše i dodaje kako su u sjevernim hrvatskim krajevima ovaj naziv bio uobičajen za sve pravoslavne.

Stanovnici pak Splita, Trogira, Šibenika i obale, napominje kako, i danas "Vlajima" nazivaju stanovništvo Dalmatinske zagore, koje se donedavna bavilo stočarstvom.

U 13. stoljeću bosanski ban Ninoslav naziva Vlasima Dubrovčane u listini kojom im potvrđuje pravo slobodne trgovine po Bosni, napominje i dodaje kako u 14. stoljeću u Bugarskoj, Srbiji i Bizantu Vlah označava zavisno stanovništvo bez obzira na podrijetlo i etničku pripadnost.

Podsjeća i kako Alberto Fortis u svom "Putopisu po Dalmaciji" pod Morlacima ne podrazumijeva samo Vlahe, nego i Hrvate.

Naglašava i kako se u današnjem običnom govoru, a u ranije i u literaturi riječ Vlah upotrebljavala redovito u podrugljivom smislu kulturne zaostalosti, nezgodnosti i neurednosti.

Dodaje i kako poistovjećivanje hrvatskih Vlaha i Srba, koje su prihvatili neki srpski povjesničari, a koristili politički ideolozi vuče svoje korijene od starijih pisaca.

Knjiga "Vlasi i Vojna krajina u Hrvatskoj" (319 str.) podijeljena je na 12 poglavlja - Uvodna razmatranja, pojam i definicija vlaškoga imena, historiografski problemi i aspekti vlaškoga pitanja, pregled teorija o etnogenezi Vlaha, vlaškio jezik, Vlasi na Balkanu, Vlasi u srednjoj Europi, etnoobilježja vlaškoga svijeta, Vlasi u Osmanskom Carstvu, Vlasi u Hrvatskoj prije turskih ratova, proces naseljavanja Vlaha u Hrvatsku krajinu te vlaška prava i dužnosti.

Andrej Čebotarev  (1954.-2018.) rođen je i umro u Zagrebu. Radio je u Hrvatskom državnom arhivu te u Hrvatskom institutu za povijest. Autor je šezdesetak znanstvenih i stručnih radova.

Povezane vijesti

• Objavljena monografija Damira Demonje "Arhitektura franjevačkih crkava u Istri i na otocima Kvarnerskog zaljeva do kraja 16. stoljeća"
• Objavljena zbirka pjesama Vande Babić "Crta na dlanu"
• Objavljena "Međimurska kvatrologija" Dominika Kolarića