„Obrovac2 “ u počast Ivanu Obrovcu kroz autentično intiman spoj dvaju umjetnosti
Do kraja, pa i nešto više od toga, ispunjeno gledalište Male scene Istarskog narodnog kazališta dočekalo je u utorak navečer Tamaru Obrovac i njen Transhistria Quartet. S obzirom da se ovaj valentinovski koncert održava već 16. put, publika je znala kamo mora otići iako joj je ovaj put cijenjena jazz glazbenica sa svoja tri mušketira priredila nešto drukčije i puno intimnije.
Pod nazivom „Obrovac 2 “, spojivši glazbu i likovnu umjetnost odala je počast svom ocu, pokojnom slikaru i profesoru Ivanu Obrovcu čije su slike upotpunjavale scenografiju Male scene.
Ovo je bio koncert sa slikama, ili je to bio niz slika praćenih glazbom, no teško je reći što je imalo prednost. Bez predstavljanja i uobičajene komunikacije s publikom, u prvih 50-ak minuta Tamara Obrovac Transhistria quartet (Tamara Obrovac - glas, skladbe, Uroš Rakovec - gitara, citra, Žiga Golob - kontrabas, Krunoslav Levačić – bubnjevi) iznijeli su jednu konceptualnu glazbeno-slikarsku priču u režiji video umjetnika Ivana Marušića Klifa, a ta priča je na trenutak bila sjetna, na trenutak pomalo potresna, ali u cijelosti vrlo emotivna i zaokružena, kao i neupitno autentična.
Na koncu ovo se može shvatiti ne toliko kao tuga za završenim životom, nego kao proslava onog što se u tom životu napravilo. Ovo je priča o jednom nevjerojatnom, nadahnjujućem odnosu oca i kćeri, ovo je istarska priča ali po (Tamarinom) običaju, ne samo to. Ovo je profesor Obrovac, ali ovo je i Tamara, jedna i jedina.