Srđan Karanović, gost jučerašnjeg Doručka s autorom, kojeg je vodio Aljoša Pužar, kazao je nazočnima da nikada se nije osjećao diskriminiranim, da u doba bivše države nije imao neke traume ili neugodnosti, niti proganjanja od režima. Govorio je i o razdoblju Praške škole, koju je pohađao zajedno s još nekolicinom poznatih režisera iz bivše države, gdje su magistrirali filmsku umjetnost. Imao je riječi pohvale za studijski program, za profesore, i za Prag, za te predivne godine.

Prijatelji režiseri

Prisjetio se i druženja s kolegama režiserima na terasi hotela Riviera u Puli, festivalskih dana te dobre energije, uvijek bi bili veseli kada bi se susreli, sjedili bi uvijek za istim stolom, i zato su nekima "bili sumnjivi", kako je kazao. Naveo je da je i među redateljima, općenito, vrlo često vlada i konkurencija, ali među ovima iz Praške škole toga nije bilo.

Bilo je riječi "maloj bari s puno krokodila", a kada se bivša država raspala, kazao je Karanović bilo je još više manjih barica s još više krokodila, no taj problem se ne odnosi samo na region, nego i na puno širi kontekst.

Kazao je da je film u bivšoj državi bio cijenjen, a prisjetio se i prvog jugoslavenskog filma, bila je to "Slavica", koju je radilo beogradsko poduzeće uz hrvatskog režisera, a prvi hrvatski film, navodi, radio je srpski redatelj, iako postoje različite priče i teze o tome koji je film prvi u tim kinematografijama. Istaknuo je i da se još vode bitke o tome čiji je koji film, kada se raspravlja o filmovima "Bitka na Sutjesci" i "Bitka na Neretvi".

Ni za jedan svoj film ne misli da je najbolji, jer "filmovi su poput djece".

- Uvijek sam se trudio biti svjestan života i okoline, neki se redatelji, istina, dive svojim filmovima, a ja sam želio progovarati o pričama lokalnog karaktera, istaknuo je Karanović, a dakako, nije izostala s repertoara niti vrlo popularna tv-serija "Grlom u jagode", koju je on režirao, a scenarij je napisao zajedno s Rajkom Grlićem.

Pogled s 12 kata

Na Pužarovo pitanje o nostalgiji, kazao je da je nostalgičan za minulim vremenima, da ponekad voli više ono što je nekada bilo od onoga što je danas. Prisjetio se i Pule, kada mu je otac vodio press ured Pulskog filmskog festivala koji se nalazio kod Veslačkog kluba, očevog prijatelja, profesora s Danteovog trga, koji je bio jako fin čovjek, sjetio se odlaska na more s majkom, na Stoju, te srdela na gradele iz centra grada.

Također, kazao je da iz svog beogradskog stana s pogledom s dvanaestog kata ne vidi danas neki naročiti optimizam

Povezane vijesti

• Otok-Geto-Azil: Najaktualnija tema koju je Sajam ikada imao
• Pula čita na javnim mjestima
• Svijet je utonuo u goli materijalizam i prostaštvo