Zagrebački gitaristički kvartet nastupio je u sastavu Tomislav Vasilj, Krunoslav Pehar, Melita Ivković i Frane Verbanac, a predstavili su djela klasika Jean-Philippe Rameaua, Manuela de Falle i Blagoja Berse

Nezaboravnim koncertom Zagrebačkog gitarističkog kvarteta zatvoreno je iznimno bogato koncertno ljeto Umago classica u Župnoj crkvi Umag. Izvođači u stalnom postavu: Tomislav Vasilj, Krunoslav Pehar, Melita Ivković i Frane Verbanac predstavili su djela klasika Jean-Philippe Rameaua, Manuela de Falle i Blagoja Berse pletući na žicama glazbu koja je dočarala ljepotu zvuka gitare.

Gitara kao ekspresivno čembalo

Navodno je istaknuti skladatelj Claude Debussy slušajući španjolskog gitarista s prijelaza iz 19. u 20. stoljeće Miguela Llobeta, s divljenjem izjavio kako gitara zvuči kao ekspresivno čembalo. I zaista, glazba starih francuskih majstora tog instrumenta zaista je vrlo izražajna na gitarama. Devet kratkih djela francuskog kompozitora Jeana-Philippea Rameaua u uvodu koncertne večeri, fascinantnim i egzotičnim tonovima su najavili večer sa tisuću žičanih zvukova.

U drugom glazbenom bloku gitaristi su zasvirali kompozicije pomalo zapostavljenog hrvatskog skladatelja Blagoja Berse koji, iako je skladao na rubnim dijelovima Europe bio je njen relevantan sudionik. Bersine skladbe s repertoara gitarističkog kvarteta nastale su uglavnom u Beču, u ozračju apokaliptičnog vremena koje se nadvilo nad čitavim svijetom, a najintenzivnije nad Austro-Ugarskom Monarhijom kojoj je u Prvome svjetskom ratu slijedila propast, a umjetnici su glazbom uspjeli dočarati atmosferu straha i napetosti iz tog doba.

Najsuptilnija stilizacija flamenca

Posljednji dio koncertnog muziciranja unio je živost i pozitivan duh u ambijent crkve jer su gitaristi za oproštaj izabrali "Balete" Manuela de Falle, koji se smatraju najsuptilnijom stilizacijom flamenca, nazvanog još duende, a koji se u koncertnom repertoaru uzima kao referenca svih budućih fuzija takve vrste. U svom poznatom eseju iz 1922. de Falla utvrđuje tri primarna vanjska utjecaja koja su stvorila stil flamenco glazbe i plesa.

- To je glazbeni izraz koji pripada u onu grupu neprevodivih riječi kakve svi jezici imaju, tajanstvena sila koju osjeća svatko, a ne može objasniti nitko, riječi su pjesnika Garcia Lorce. Ova glazbena poezija, koja je na žicama za kraj koncerta u umaškoj crkvi pretvorena virtuoznošću Zagrebačkog gitarističkog kvarteta u čarobne zvuke, uistinu je ostavila u slušateljima dojam silne unutarnje radosti koja se ne može opisati poznatim riječima. Čak je i gromoglasan aplauz bio nedostatan izraziti dio tog zadovoljstva.

Organizator Umaškog koncertnog ljeta Umago classica 2018. bila je ustanova FESTUM. (Sanja BOSNIĆ)