Kako najvećeg svjetskog dramatičara približiti srednjoškolcima: Kod Shakespearea je VIŠE MRTVIH NEGO U SERIJI "UMORSTVA U MIDSOMERU"

Prvo, Shakespeare je pripovjedač, on priča priče. Te su priče pune motiva koje su, rekli bismo, akcijske. Tu ima trovanja, mačevanja, sukoba, borbi za tron. Tu je stalno neko uzbuđenje. S druge strane, Shakespeare je zabavljač. On je živio od prodanih karata, on nije živio od apanaže ili od ministarstva kulture, kaže filmski kritičar, pisac i novinar Jurica Pavičić

Vjerojatno najpopularniji svjetski književnik, svakako najveći engleski pisac svih vremena i najizvođeniji svjetski dramatičar William Shakespeare nije samo autor za elitu. Posebno je to bilo vidljivo 2016. godine, kada se 400. godišnjica njegove smrti obilježavala širom svijeta. Njegova djela predstavljaju okosnicu svjetskih kazališta, a našla su i snažnoga odjeka u drugim umjetnostima, posebno u filmu. O tome su nedavno na pulskom Sajmu knjige u Istri, u okviru programa "PULikulArna reforma", pred pulskim gimnazijalcima i učenicima Ekonomske škole zanimljivo govorili filmski kritičar, pisac i novinar Jurica Pavičić te kazališni redatelj i dramski pisac Vladimir Stojsavljević.

Privlačenje pažnje publike

Pavičić je ukazao da publika u vrijeme Shakespearea nije bila obrazovana.

- Prvo, Shakespeare je pripovjedač, on priča priče. Te su priče pune motiva koje su, rekli bismo, akcijske. Tu ima mačevanja, trovanja, sukoba, borbi za tron; tu je stalno neko uzbuđenje. S druge strane, Shakespeare je zabavljač. On je živio od prodanih karata, on nije živio od apanaže ili od ministarstva kulture. Njegova publika nisu bili jako obrazovani ljudi, to su bili nekakvi mornari, krčmari, ljudi koji su radili u luci, relativno malo obrazovani ljudi kojima je on morao privlačiti pažnju. Njega se tada nije baš ni tako puno cijenilo. U jednom trenutku on je morao privući pažnju publike, pa bi nakon dramskog dijela, vidjevši da bi publika mogla izgubiti pažnju, ubacio nešto šaljivo, neki duhovit dio, neki štos. Imao je sve stvari koje ima prava televizijska serija. Kao i "Igre prijestolja" ('Games of Thrones'), Shakespeare se bavi moći, bavi se vlašću, bavi se zavišću, obiteljskim odnosima, a junaci su mu kraljevi, veličine, važni ljudi, a ti važni ljudi imaju iste probleme kao i svi ostali. Otac koji misli da je njegova kći nezahvalna, sin koji se nosi s time da mu se majka preudala, to su neke stvari koje se događaju i običnim ljudima, a kod njega se to događa ljudima koji se bore za moć i koji se bore za pravdu, kazao je Pavičić.

"Ljubav je slijepa"

Shakespeare će vjerojatno i dalje uživati popularnost i simpatije, kako kod laičke publike, tako i kod stručnjaka i pisaca, i to zbog više činitelja, među kojima su, kažu upućeniji, najvjerojatnije presudni njegov svjetovni i slobodni duh neokovan dogmama vremena, kao i raznovrsnost u prikazu ljudske doživljajnosti koja se kreće od tragedije do komedije, od pesimizma do optimizma, od naturalističkog egzistencijalizma do vizionarne fantazijske romance.

Zašto je Shakespeare i danas važan? Vladimir Stojsavljević tvrdi zbog toga što ni jedan autor, dramski pisac ili pjesnik nije kao on obradio u svom radu toliko puno motiva.

- Sve što se događalo u njegovim komadima, dramama, tragedijama, pjesmama, sonetima, to je sve što postoji i danas u našim životima i u našoj svakodnevnici. Na primjer, svi su čuli za izjavu "Ljubav je slijepa". To je Shakespeare napisao. Puno toga što mi govorimo kao narodnu mudrost je, zapravo, iz njegovih djela. Vrlo zanimljiv autor koji je uspio s nekim svojim stavovima, stihovima prožimati i ondašnje i današnje vrijeme, kaže Stojsavljević. Pojasnio je da je Shakespeare bio na pečalbi. Imao je ženu i djecu u Stratfordu, a otišao je u London zarađivati te je uredno slao pare u Stratford svojim sinovima, kćerima i ženi. Drugo, imao je oca koji je cijeli život htio postati plemić, kupiti plemičku titulu, što se moglo u to doba. Otac mu je bio kušač piva, dok je njegova majka prezimena Arden, pripadala je jednoj od najstarijih obitelji u Stratfordu, gdje postoji i Ardenska šuma.

Od filmskih adaptacija, Pavičić je izdvojio "Macbeth" redatelja Justina Kurzela iz 2015. godine.

- Tu se kolje, tu se ubija, to su beskrupulozni ljudi, divljaci se bore s drugim divljacima. Meni je to dobar film. Tu je i film "Romeo i Julija" redatelja Buza Luhrmanna, koji ih je smjestio u dvije mafijaške obitelji na američkoj obali. Moglo bi se naći pet-šest dobrih filmova po Shakespearovim djelima. Postoji tako čak i Shakespeare SF. To je film iz 50-ih godina "Zabranjeni planet". To je zapravo Shakespearova "Oluja", gdje zabačeni otok iz izvorne drame zamjenjuje planet, kazao je Pavičić. On smatra da je za film najgore kad se doslovno radi Shakespeare.

- Kad se radi, primjerice, "Hamlet", velika je dvojba da li sačuvati jezik. Englezima je taj jezik nešto najljepše. Sve je puno igri riječi, ironija, dvosmislica, ali mnogima stvara nerealistički dojam, jer ljudi ne govore po rimovanim stihovima. Imamo tako i jednog šutljivog filmskog "Macbetha", gdje se ne govori puno.

Umjetnička sloboda

Od svih Shakespearovih djela, Hamlet ima najviše riječi, čak 22.000, zbog čega gotovo svaka kazališna predstava "Hamleta" traje bar tri sata. No, Vladimir Stojsavljević je kazao da je Oliver Frljić prije par godina u ZKM-u napravio 'Hamleta' u sat i pol, i da je bilo izvanredno.

- U Shakespeareovo vrijeme kazalište je bilo jako popularno, vjerojatno više nego ikad poslije. Shakespeare je imao tezu da svoj narod treba naučiti povijesti i zato je pisao o svim tim silnim kraljevima, dok većina ljudi nisu bili pismeni. Bio je to njegov prosvjetiteljski poriv. Moram reći da je prema Richardu III. bio nepravedan, jer on niti je bio grbav, niti je bio tako loš kralj; štoviše, bio je vrlo pristojna osoba. No, Shakespeare je time htio pokazati (i grbom) kako vladar, ako je zloban, može završiti jako loše. S druge strane, Shakespeare je previše uzvisio Henrika V., koji je za Pavičića samo ratovao i bio ratni zločinac. "To je takozvana umjetnička sloboda, dodao je Stojsavljević.

"Macbeth" počinje jednom rečenicom koja je i danas aktualna - vještice su na okupu i pjevaju: "Lijepo je ružno, ružno je lijepo".

Uvod kroz film ili predstavu

- Dakle, obrat i gubitak kriterija. Relativiziranje moralnih kriterija je odlika i današnjih vremena, kazao je Stojsavljević. U našim kazališnim okvirima, on je posebno pohvalio svojedobnu kazališnu adaptaciju "Mjera za mjeru" u režiji Koste Spaića, koju je kao 15-godišnjak pogledao čak 23 puta. No, dodao je, tada nije bilo ni televizije ni interneta. Usput, jednom je prilikom i akademik Zvonimir Mrkonjić "Mjeru za mjeru" u Spaićevoj režiji izdvojio kao jednu od najboljih Shakespeareovih predstava koje je pogledao.

Gdje ima više mrtvih, kod Shakespearea ili u seriji "Umorstva u Midsomeru"?

- Mislim da su Englezi pobrojali mrtve u svim sezonama ove serije. Mislim da ih ipak ima više u Shakespearu. Samo u "Hamletu" ima devet mrtvih, a u "Julije Cezaru" ih je 20, 30, kazao je Jurica Pavičić. On smatra da Shakespeare treba ostati u školskoj lektiri. Pritom misli da bi prvi ulaz u njegova djela trebao biti kroz gledanje predstave ili filma jer je, veli, to ipak dramski tekst, tekst koji živi, koji glumci izgovaraju.