Uz Međunarodni dan darivanja knjiga: ŽANR DJEČJE KNJIŽEVNOSTI PAR EXCELLENCE

Knjiga može biti i mala galerija u svakome domu - likovno djelo: nagrađena slikovnica s ilustracijama Puljanke Maje Celije

I ove godine Gradska knjižnica i čitaonica Pula u povodu Međunarodnog dana darivanja knjiga koji se održava pod geslom "Čitam, dam, sretan sam – svoju knjigu daruj i tuđe srce obraduj", od 5. do 15. veljače organizira sakupljanje novih ili očuvanih rabljenih slikovnica.

Međunarodni dan darivanja knjiga obilježava se 14. veljače. Riječ je o volonterskom projektu kojim se želi potaknuti na čitanje i važnost darivanja, prije svega djece. Darivanjem svoje slikovnice ili knjige, uz objašnjenje zašto to radi i koliko će drugome to značiti, dijete uči ljepotu i važnost pomaganja te vrijednost knjige.

Obilježavanje Međunarodnog dana darivanja knjiga pokrenula je dječja autorica Amy Broadmoore 2012. godine. Njezina inicijativa je ubrzo pobudila interes zaljubljenika u knjige te se održava u brojnim zemljama diljem svijeta. Prigoda je to i za prisjećanje o tome što je slikovnica, i koja je njezina važnost u formiranju djeteta kroz proces odrastanja.

Slikovnica je žanr dječje književnosti par excellence, namijenjen djeci, kako vele pedagozi, do osme godine života, premda o tome postoje različita mišljenja. Po nekima je namijenjena djetetu do polaska u prvi razred, a po drugima i kasnije, dakako i uz druge knjige. Ona likovnim i jezičnim načinom predstavlja stvarnost jer to nije čista književna vrsta, već kombinacija slikovnog i književnog izraza. Slika nije ilustracija teksta, već je slikovnica sličnija filmu. U načelu je slikovnica kratka, što se tiče same duljine teksta i broja stranica, a po doživljaju i namjeni umjetnička ili poučna.

Poučna je utoliko što pomaže upoznavanju okoline, biljnog ili životinjskoga svijeta, a umjetnička jer teži doživljaju tog svijeta. Takva vrsta knjige govori slikom i riječju, a traži srodnost i suradnju dvaju umjetnika: ilustratora i pisca. Postoje i primjeri da to čini jedna osoba. Ona u biti nastaje kao scenarij, budući da ima na raspolaganju dva sredstva izražavanja: riječi i sliku, a potrebna je i itekako korisna djeci.

Autor prve slikovnice je Jan Amos Komenski (1592. - 1670.). Naslov joj je bio "Orbis sensualium pictus" (Naslikani svijet osjetilnih stvari, 1658.), a s današnjeg gledišta više nalikuje slikovnome rječniku ili udžbeniku s izričitim didaktičkim funkcijama.

Pojam slikovnice spomenut je prvi put u nas u hrvatsko-njemačkom rječniku Ivana Filipovića iz 1860. godine.

Slikovnice svojim sadržajem plijene djetetovu pozornost, a ako ilustracije i tekst prikazuju bića, predmete ili situacije iz svakodnevice vezane za dječje iskustvo, tada su djeci tim zanimljivije.

Postoje i slikovnice bez teksta, a njihova je uloga da potiču i da razvijaju dječju maštu na razne načine. Slikovnice bi djeca trebala listati kod kuće, "upiti" boje, sve senzacije za osjetila koje nudi, ali i u vrtićima, zajedno s vršnjacima i s odgojiteljima razgovarati o tome, crtati i slikati motive iz slikovnice, raditi malene predstave i igrokaze prema temi koje slikovnice donose.

Zato su slikovnice bez teksta, koje prikazuju loptu, krevet, ormar, životinju, igračku ili neki drugi predmet, nužan i važan poticaj razgovoru odraslih s djecom. Djeca uživaju u opetovanom promatranju ilustracija i pozorno slušaju lako razumljiv tekst o svakodnevnim aktivnostima.

Pri ocjenjivanju slikovnice treba uzeti u obzir sadržaj teksta, ljepotu ilustracije, izbor sloga, način prijeloma, kvalitetu tiska te solidnost uveza jer sve su to vrlo važni elementi njezine kvalitete.

Stihovi ili tekst u slikovnicama trebaju biti kratki, slikoviti i jasni, a likovni tekst mora biti razumljiv i zanimljiv. Po mogućnosti stihovi moraju imati rimu, da bi ih djeca brzo i lako upamtila.

Puno se govori o raznim vrstama ilustracije slikovnice, kakve trebaju biti. Suvremena ilustracija ne smije doslovno prepričavati sadržaj teksta, jer jedna slika vrijedi više od tisuću riječi, veli stara uzrečica.

Nekada se smatralo da je ilustracija manje vrijedna likovna disciplina u odnosu na druge vrste likovnosti, no stvari su se uvelike promijenile po tom pitanju, tako da knjiga može biti mala galerija u svakome domu - likovno djelo koje uzdiže kulturnu razinu pojedinaca može približiti dijete svijetu likovnosti, a to je i prvi korak za upoznavanje najmlađih sa svijetom umjetnosti.

Boje u knjigama za djecu često privlače svojim skladom i intenzitetom. Slikovnica nije igračka, već knjiga u pravom smislu riječi, kao što je svojevremeno istaknuo Vilko Selan Gliha, i zbog toga treba voditi računa o boji i dinamici crteža, jer se tako razvija predodžbeni svijet dobne kategorije kojoj je ona namijenjena.