PROZOR U PROZU

"MLADENKA KOSTONOGA" Želimira Periša: Uzbudljive putešestvije vještice Gile

| Autor: Davor ŠIŠOVIĆ
"Mladenka kostonoga" Želimira Periša

"Mladenka kostonoga" Želimira Periša


Koliko dugo nisam uporabio pojam remek-djelo za neku domaću prozu? Ako nisam odavno, evo sada ću: roman "Mladenka kostonoga" Želimira Periša je remek-djelo. Knjiga je to očaravajuća, opčinjavajuća, čarobna; knjiga uzbudljiva, nepredvidljiva, kaotična i napeta; ulazite u nju kao u neki labirint koji vas vuče čas prema svjetlu, čas prema tami, jednom nudeći spas i optimizam, a drugi puta pak prijeti uništiti i progutati sve što ste dotadašnjim čitanjem zavoljeli; knjiga je to koja postupno gradi svijet koji nije ni lijep ni ugodan ni siguran ni pošten niti zdrav, ali vam se čini da biste zajedno s glavnom junakinjom nekako mogli doseći mjesto i okolnosti u kojima ne bilo pogibelji, no pogibelj dolazi odasvud i jedina nada polaže se u plemenitost osjećaja i u poneki čudesni slučaj. Čitanje ove knjige prava je avantura, a njezino dočitavanje čin je koji mijenja karakter i vrijednosne sustave čitatelja.

Rastegnuta od ranog 19. stoljeća kad napoleonski ratovi mijenjaju sudbinu i strukturu istočnoga jadranskoga zaleđa, pa do kasnih desetljeća istog tog stoljeća kad je crno-žuta carevina već čvrsto zavladala skoro cijelim zapadnobalkanskim prostorom, priča ovog romana prati sudbinu junakinje Gile, od njezinog najranijeg djetinjstva do staračke dobi. Gotovo cijeli život provela je ona u bijegu, pa se dinamičnim skokovima radnja ovog romana seli od Hercegovine preko Dalmacije do Istre i naposljetku Beča.

Tko ili što je Gila? Za ostale protagoniste romana ona je travarka, iscjeliteljica, vještica, ali za nas čitatelje, koji postupno o njoj saznajemo malo više nego što znaju trenutačni suputnici njezinih mnogobrojnih epizoda, ona je usamljena i preplašena djevojčica (pa kasnije djevojka, žena, majka, starica) koja strpljivo, polako i uz mnoge rizike, pogreške, opasnosti i sasvim konkretne tjelesne i duševne rane, uči preživljavati u okrutnom svijetu u kojemu dominiraju patrijarhalne krutosti, običajne brutalnosti, praznovjerja, i sa svevremenskom pohlepom povezane hijerarhije moći.

Gila se na mnogim postajama svojih bježanja i lutanja uspjela afirmirati kao društvena nužnost, usprkos strahu i podozrivosti sredine prema svemu što je izvanjsko i strano. Vještice se svi boje, ali vješticu i njezine vještine mnogi trebaju, na taj se paradoks Gila morala osloniti tijekom svog životnog puta, sve dok se nije uplela u intrigu čiji razmjeri daleko nadilaze obzore osobne sudbine te dotiču samu opstojnost aktualnog Carstva, dakle svijeta.

I da je pripovijedanje kronološki linearno, kao što nije, ovo bi bio uzbudljiv roman; a s ovakvom totalnom vremenskom i prostornom dekonstrukcijom, skakanjem radnje i likova kroz prostor i vrijeme, korištenjem raznih pripovjedačkih medija – od klasične naracije, preko pisama, zapisnika, dramatiziranih dijelova, čak i igre u kojoj čitatelj može birati kojim će mu pravcem radnja krenuti, uza svu tu dakle polimozaičnu kompoziciju roman ispada još uzbudljivijim, jer je čitateljska detekcija povezana s doziranjem povezanih indicija. I zbog te metodologije obrati su u ovome romanu češći i brojniji, pa se razina čitateljskog adrenalina neprestance održava na vrlo visokom nivou, i tih više od 400 stranica proleti u mahu.

No, povrh dramaturških i kompozicijskih odlika, originalne tematike, i neposredne socijalne angažiranosti ovoga romana, pogotovo kroz prizmu položaja i prava žena u balkanskim društvima, kvaliteta ovoga romana je i u originalnom pripovjedačkom jeziku. S jedne strane, osebujnosti pripovjedačkog jezika ogledaju se u autentičnosti govora i likova i pripovjedača, pa se tako kroz ovaj kompleksni tekst provlači deset-petnaest različitih jezika, dijalekata i slengova, a s druge strane nam se i na očekivanim i na neočekivanim mjestima nude sjajne kalambure, inverzije, igre riječima, logički zapleti i zagonetke, i anticipiranja raspleta nakon kojih nam je očekivanje zapleta još napetije.

Evo jednog primjera za ovo zadnje: "Kad je vidio krv, učitelj je problijedio, pa požutio, pa pozelenio, pogled mu se rastopio, glava klonula, tijelo omlitavjelo, zaljuljalo se, a onda uz tresak rasulo na kamenom podu. Nešto manje od godinu dana poslije, učitelj će sličnu koreografiju ponoviti i u dvorištu zgrade carske uprave u Splitu, samo uzrok tad neće biti netolerancija na krv, nego gušenje zbog frakture vratne kralježnice prouzročene trzajem užeta oko vrata".

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter


Vremenska prognoza

Podaci preuzeti sa: www.yr.no


Web kamere

Pula

Pula: Gradilište Studentski dom
Pula: Gradilište Studentski dom

Pula

Pula: Forum
Pula: Forum