Sve čitanija ližnjanska autorica
MARILENA DUŽMAN: Pitki romani o ljubavi i svakodnevici
Ližnjanka Marilena Dužman u manje od dvije godine izdala je čak šest naslova: "Gdje mi je psihijatrica?", "Opsidijan", "Razgovori s ginekologom", "Mrtav, a gladan", "Slobodan pad" i "Skriveno srce"
Marilena Dužman, plodna ližnjanska spisateljica (Snimio Dejan Štifanić)
O čitanosti, o tome koliko se čita, što se čita, što knjiga znači za čitatelja, puno se piše i govori. Mnogi ističu da su suvremeni načini komunikacije promijenili odnos prema knjigama i pisanoj riječi. Ljudi imaju sve manje vremena za posvetiti se knjigama, a od mnoštva izvora informacije, nerijetko se od šume ne vidi stablo.
S druge strane, mjeseci u znaku slabih socijalnih kontakata, a posebice hladniji zimski dani, navode sve više osoba da provode puno više vremena kod kuće, stoga i da uzročno-posljedično sve više čitaju.
Iz Istre, preciznije iz Ližnjana, dolazi autorica koja u posljednje vrijeme jako puno piše i objavljuje, njezine se knjige dobro čitaju, a o njima se i naveliko razgovara na društvenim mrežama.
Ližnjanka Marilena Dužman u manje od dvije godine izdala je čak šest naslova. Kada znamo da u izdavačkom svijetu nikada nije bilo baš lako, a posebice ne u ovim teškim vremenima, onda je to itekako hvalevrijedan podvig.
"Gdje mi je psihijatrica?", "Opsidijan", "Razgovori s ginekologom", "Mrtav, a gladan" i "Slobodan pad" zabavna su i opuštajuća štiva u kojima čitatelji otplove u Istru, a primamila su znatiželju i izvan granica Hrvatske.
Ovim se naslovima odnedavno pridružilo "Skriveno srce", prvi od planirana četiri romana u serijalu o obitelji Marwood iz Texasa.
- Zima je vrijeme u kojem nastaje većina mojih romana. Kad se nakon radnog dana zavučem u kuću, s užitkom činim ono što me opušta, a to je upravo pisanje. Dugi niz godina strastvena sam čitateljica ljubavnih romana i trilera, a pisati sam počela sasvim slučajno, nakon što sam prijateljici po stoti put prepričavala knjigu koju sam netom pročitala. "Kad tako puno čitaš, zašto i sama nešto ne napišeš", rekla mi je jednog dana i time pokrenula pravu lavinu događaja. Kao opsjednuta sjela sam za kompjutor i riječi su same izlazile, kao da su samo čekale trenutak da postanu vidljivo slovo na ekranu, kazala je ova aktivna Ližnjanka.
Marilena ističe da nema problema s inspiracijom. S dvije sad već odrasle kćeri, mašte joj nikad nije nedostajalo.
Dok su bile male, svake im je večeri čitala ili pak izmišljala priče o patkama koje su plovile morem, o medvjedićima koji su se pobunili na ljudski nemar, o djevojčicama koje su se izgubile jer roditeljima nisu rekle kamo idu. Svaka je priča u sebi sadržavala po(r)uku primjerenu dječjoj dobi.
Danas Marilena piše romane u kojima se osim ljubavi dotiče i brojnih tema kojima smo svakodnevno okruženi. Životne je (ne)prilike, poslovne (ne)uspjehe, prevare, probleme s roditeljstvom, prijateljstvom, rodbinom, uspješno ukomponirala u svoje knjige. Dakako, u svakoj knjizi ima nekih (auto)biografskih momenata ili elemenata, ali to ne na način da spisateljica korespondira s autoricom, a autorica s protagonistkinjama, već tu je utkan dio životnog iskustva, nešto što je autorica čula od drugih ljudi, (pre)pričane priče koje su se dogodile nekome nekada, ili se pak nisu dogodile, a sve to uz veliku dozu mašte.
Mnoge čitateljice su istaknule da ih je najviše očarao Marilenin stil i blaga doza erotike u pojedinim romanima.
- Jedna me čitateljica upozorila kako bih trebala prestati svoje romane predstavljati kao ljubavne jer smatra da su puno više od toga. I jesu. Svaki od njih u sebi ima i ozbiljnu notu, a upravo je to ono u čemu se brojne čitateljice prepoznaju. U jednom se dotičem problema slijepih i slabovidnih osoba, u drugom govorim o prostituciji i djevojci koja je bila primorana na taj čin, u trećem je riječ o nedostatku komunikacije koja dovodi do prekida veze... Inbox mi je prekrcan porukama podrške i to je ono što me motivira i gura naprijed. Bez pozitivnih reakcija čitateljica, zasigurno bih davno odustala od pisanja, navodi ova ližnjanska autorica.
Njezin roman "Mrtav, a gladan" iz dosadašnje produkcije ove autorice jedini nije ljubavni. Crnohumorna je to priča o Dalmatincu koji doseli u Marilenino rodno mjesto - Ližnjan.
- Ovaj je roman vrlo specifičan, jednako primjeren ženama kao i muškarcima. Mnoštvo mi je bookblogerica čestitalo upravo na njemu smatrajući ga nečim novim, posebnim i jedinstvenim, navodi ova ližnjanska autorica.
Kao kuriozitet istaknimo činjenicu da ga je autorica napisala u trenutku svog života kad ju je mučio išijas, te je sve svoje tegobe prenijela na glavnoga lika-Momu, kojeg često spominje na društvenim mrežama.
Premda je dan-danas nezahvalno govoriti o rodnoj distinkciji u literaturi, njezina bi se djela, ako bi se takva distinkcija primjenjivala, mogla svrstati u žensku književnost, žensko pismo, no sve je više teoretičara književnosti uporno u svojim tvrdnjama da takva rodna distinkcija više ne postoji.
Ova autorica postala je zapažena nakon prvijenca "Gdje mi psihijatrica", koja je predstavljena prošle godine u tadašnjem Muzeju maslinarstva pred iznimno brojnom publikom, posebice uzevši u obzir da se radilo o debitantici.
Kroz čitav prosinac Marilena i Klub roditelja nedonoščadi Palčići organizirali su akciju "Knjigom za Palčiće" tijekom koje se Palčićima donira deset kuna od svake prodane knjige kupljene kod autorice.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
