Optimizam u sjeni raspada
U Centru za tranzicijsku pravdu izvedeni "Urotnici"
(AMH PHOTOGRAPHY ALBIN MELEZ)
SENSE - Centar za tranzicijsku pravdu poslužio je u utorak navečer kao pozornica za izvedbu drame "Urotnici" Igora Štiksa i Vladimira Arsenijevića u režiji Borisa Liješevića. Radilo se o čitanju spomenutog kolaža tekstova nekih poznatih književnika, kako se to kaže, "s ovih prostora", pa netko taj prostor zove regijom, netko državu koja je tu postojala naziva bivšom, dok netko o njoj govori u sadašnjem vremenu.
Čistilište
Komad je nastao prema motivima iz edicije Zajednička čitaonica udruženja Krokodil, a te misli pretočene su u dramske dijaloge iako se ne radi o klasičnoj drami no u njoj se našlo nešto malo scenografije i puno vrhunskih glumačkih izvedbi za koje su zaslužni glumci Ateljea 212 Isidora Minić, Dejan Dedić, Marko Grabež i uvijek fenomenalni Svetozar Cvetković. On jedini glumi jednog lika i to Bogdana Bogdanovića, inače poznatog arhitekta i četiri godine gradonačelnika Beograda. Priča počinje u Parizu gdje Bogdanović koji ima 12 godina sreće Miroslava Krležu koji je već u četrdesetima. Krleža odmah primjećuje ono što je očito i publici da je Bogdanović prilično odrastao za jednog 12-godišnjaka i to je taj mali šok, signal da iako njih dvojica počinju pričati o pravom svijetu i stvarnim događajima, njihov susret događa se u nekom… pa, može se reći čistilištu ili nečem vrlo sličnom, u umjetnom međuprostoru prostoru stvarnih ljudi i stvarnih misli. Glumci zbore ono što su ti stvarni likovi doista izgovorili i/ili zapisali. Osim Krleže i Bogdanovića tu su i Daša Drndić, Aleksandar Hemon, Svetlana Slapšak, Mirko Kovač, Borka Pavićević, Sem Mehmedinović, Predrag Matvejević i za sam kraj, Danilo Kiš.
Predstava je podijeljena u tri glavna dijela uz epilog te bis koji je predviđen tekstom. Prije no što će prvi glumci izaći pred gledatelje koji su taman popunili sjedalice Centra, uvod će dati redatelj koji će također sudjelovati. Skoro svi pokreti, skoro sve fizičke radnje služe tek kao podrška onom što je izrečeno, a rečeno je mnogo toga - o Europi, fašizmu, idealima, egzilima i azilima, demokraciji, raspadu Jugoslavije itd.
Istarske veze
Više ili manje skrivena poanta je u tome da su mnoge te riječi koje su cijenjeni pametni ljudi izrekli i danas aktualne poput one da "usprkos dokazima industrija zaborava ne prestaje mljeti". A i ta Europa… Voljeli su je i Krleža, i svi njegovi kolege, iako su bili bolno svjesni njenih mana. Nakon svega što su prošli utočište su našli u literaturi, jer književnici su, kao što se moglo čuti, na crti obrane od barbarstva, no nisu ulazili u to što je s onim književnicima koji su bili na strani totalitarnih barbara.
"Urotnici" jako dobro počinju i prvi dio je odličan, nakon čega predstava počinje malo gubiti dah, no ta kolekcija dijaloga uspijeva se zaokružiti na kraju. Glumci u malom prostoru ostvaruju drukčiju, komotniju i komorniju, gotovo prijateljsku komunikaciju s publikom, a prilika je to da se malo podsjeti i na istarske veze nekih od spomenutih bardova. Urotnici" uspijevaju ne pretvoriti se u predavanje, a pogođen je i odabir ove scenske forme. To su dijalozi, i ne vjerujem da je ikome nedostajao prikaz pariških veduta ili neka scena iz rata devedesetih. Uzgred, na zidovima su ionako panoi izložbe posvećene masakru u Srebrenici. Snaga "Urotnika" je u snazi riječi. Ono što na prvu djeluje nemoguće i nelogično poput komunikacije likova iz različitih vremena zapravo je ovdje vrlo prikladno iako ostavlja na razmišljanje koje bi se kombinacije još mogle složiti da se još netko uključio. Bilo kako bilo, zacijelo ni tako posložene replike izgubile na aktualnosti. Unatoč cinizmu i pesimizmu, na kraju pobjeđuje optimizam.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
