Dr. Boris Domagoj Biletić nedavno je u Crnoj Gori objavio pjesničku zbirku, izbor iz poezije "Možda ovo ne dolazi iz krvi". Bio je to povod za razgovor o toj knjizi i o njegovom pjesničkom stvaralaštvu.

- U Crnoj Gori objavljen je izbor iz Vaše poezije "Možda ovo ne dolazi iz krvi" u izdanju ulcinjske "Plime". Izbor i predgovor potpisuje Jovan Nikolaidis. Kako je došlo do realizacije ove knjige?

- Prijedlog da u Crnoj Gori iziđe izbor iz mojih dosadašnjih zbirka uputio mi je prije nekoliko mjeseci poštovani i cijenjeni istaknuti crnogorski pisac Jovan Nikolaidis, poznat i u Hrvatskoj. Vlasnik je i urednik "Plime", nezavisne, male ali značajne, poetički i svjetonazorno otvorene izdavačke kuće. Ranije smo surađivali, kako na "Pliminu" portalu, tako i u "Novoj Istri" te na Pulskim danima eseja. Prijedlog mi se odmah svidio i bio sam počašćen takvom mogućnošću. Ostalo je išlo razmjerno brzo. Kolega Nikolaidis odabrao je lijep broj mojih pjesama, čak i poneku neobjavljenu te nekoliko čakavskih, i napisao zanimljiv, topao i pregledan predgovor. Oprema knjige, bar je moj dojam takav, decentna je, pamtljiva i koloristički privlačna, ako nisam presubjektivan, a ne mogu bar donekle to ne biti. Svojedobno smo trojica nas, a tu je još kolega Arian Leka, poznati albanski pisac, prijateljski zamislili ozbiljnu ediciju "Jadranski put", koja bi povezivala Albaniju, Crnu Goru i Hrvatsku, od Drača, preko Ulcinja do Pule. I to povezivala pisce, jezike i kulture zajedničkoga mediteranskog kruga. Možda se ovom mojom knjigom, u nekoj skromnoj mjeri, taj naum nastavlja, odnosno bar donekle ostvaruje. Jako bih volio da tako bude, koliko je u mojoj i našoj moći.

- Predstavite Vaše najnovije poetsko ostvarenje.

- Rado bih, ali zar nije neobično to da o sebi ili svojim tekstovima govori autor? Prepustit ću to drugima. Ipak mogu tehnički reći toliko da su izborom obuhvaćene pjesme iz mojih zbirki: "Zublja šutnje", "Primorski nokturno", "Pjena brzih oblaka", "Radovi na nekropoli", "Oblik za dušu" tj. "Mali abecedarij", "Vatrene kugle i monolozi pod križem", "Zato što vrime ne prolazi" te nekoliko pjesama iz dvaju štokavsko-čakavskih rukopisa u nastajanju. Usve je ovdje objavljeno stotinjak poetskih radova, s najavnom i odjavnom pjesmom. U novome kontekstu pjesme imaju drugi i drukčiji život, tomu je uvijek tako, a za naslov knjige uzet je prvi stih moje davne "Poetika, odjek zebnje".

- Treće tisućljeće, društvene mreže, površne informacije, ali poezija na neki način doživljava renesansu i zahvaljujući društvenim mrežama, gdje se dijele i poetski sadržaji. Jeste li u tom smislu i dalje "klasičan" pjesnik, koji se predstavlja putem knjiga i(li) časopisa, ili se koristite i društvenim mrežama za širenje poezije?

- Ili si pjesnik ili nisi, bez obzira na to daješ li prednost tiskanom izdanju, bilo to u knjigama ili časopisima, na takozvanim društvenim mrežama ili čemu trećem. "Klasični" su besmrtnici, oni autori koji su ušli u tzv. nacionalne i šire književne kanone, a o tome mi smrtnici možemo ili tek možemo samo sanjati ili predmnijevati, neki se čak i nadaju, što sa mnom nije bio, nije, niti će biti slučaj. No, kako bilo, u brojem govornika i brojem čitatelja maloj kulturi i malome jeziku pogotovo je dobro, kako kažete, širiti književnu riječ, pa tako onda i poeziju kao oduvijek pomalo ekskluzivan čitateljski i autorski izbor. Ne bih se složio s tim da poezija "doživljava renesansu", naime ne znam što bi to danas značilo. No pjesništvo uvijek ima dovoljno dobrih izvornih glasova i gotovo stalnu publiku, čitateljstvo koje mu je odano, bez obzira na to gdje se objavljuje. Lirika je pogotovo majka stvoriteljica, ona stoji na početku i, vjerujem, bit će nakraju (što nam još valjda nije tako blizu) fenomena koji možemo nazvati tisućljetnom protežnosti umjetničke pojave zvane – literatura. Ovu i ovakvu civilizaciju, ni čovjeka kao vrste kakva smo danas, bez umjetnosti i pisane riječi ja ne vidim. Možda sam u teškoj zabludi, tko će ga znati. Primijetio sam da ima pjesama i pjesnika na tzv. društvenim mrežama, ma kako se sve te "platforme", "portali", "blogovi" i njihove izvedenice, nekakve mrežne "podskupine" i ostali virtualni prostori nazivali. Ponekad autor naleti i na vlastitu pjesmu na Internetu, a da ga dopuštenje za objavu nitko nije tražio niti ga je o tomu obavijestio. Prednost uvijek dajem tiskanome mediju, uvjerivši se višeput i kao urednik u to da najmlađi autori ipak žude za vlastitom knjigom i neusporedivo joj se više raduju negoli svojoj internetskoj poetskoj prisutnosti. Internet je "predemokratski", svatko svašta objavljuje odmah i sada, reakcije su odmah i sada, "lajkovi" su odmah i sada... Sve to može biti primamljivo, ali tu onda najčešće nema ni minimuma selekcije, tekstovi i tekstići ne prolaze nikakav proces uredničko-kritičke ovjere i provjere, a toga mora biti – za dobro i autorovo i njegova teksta. Ma koliko neki zatrpavali virtualni prostor svojim uradcima, među kojima ima i kvalitetnih, kako pjesama tako i pjesnika, ali i najobičnijih žvrljotina, nepismenih koliko i vulgarnih, u najgorem smislu amaterskih, čini mi se da tiskana riječ još uvijek potvrđuje onu – scripta manent. Ali dakako da u svome radu, u najširem smislu, već desetljećima koristim prednosti i blagodati Interneta. Radni mi je dan bez njega nezamisliv.

- Koliko Vaša poezija korespondira s aktualnim trenutkom?

- Ne znam. Ovo je i teško i lako pitanje, može se čovjek prilično raspisati o tomu ili pak svesti na kakvu "haiku" izjavu, mislim na opsegom jako sažetu, a ne na nekakvu posebno misaono duboku i slikovitu. Ne vjerujem da itko može posve pobjeći od sebe, iz svojega vremena i prostora, svojemu odgoju, naobrazbi, obiteljskim i prijateljskim relacijama, ljubavima, prirodi, čitalačkome iskustvu

itd. Biografskih i autobiografskih elemenata ima u gotovo svakom književnom tekstu, čak bih se donekle složio s onom poznatom da svaki pisac zapravo cijeli život piše jednu, ne istu, ali jednu knjigu. Ma ne može se uteći izazovima našega ovdje i sada, pa "bježali" mi u povijesne teme, krenuli u kakve futurističke, pisali tragično ili komično, realistično ili ludo maštovito, nijekali ili afirmirali "stvarnosno", uvijek smo u sličnim situacijama, dvojbama, sumnjama i nadama, što uključuje i dosta rastezljivu i ne baš konkretnu Vašu sintagmu "korespondirati s aktualnim trenutkom". Što bi, evo primjerice danas, bio taj aktualni trenutak? Ako je to, recimo, ova nikomu jasna pandemija, onda sam autorski jako aktualan u svega tri nedovršena, ironična stiha, dakle uopće nisam aktualan niti korespondiram s trenutkom. A ozbiljnije govoreći, nadam se tome kako ne samo u pjesmama, nego i u esejima, povremenim kritikama, pa čak i pišući na književnopovijesne teme, uvijek u nekoj mjeri, katkad primjetnije i više, a nekad opet iz drugog ili trećeg plana "skrivenije", ipak i gotovo uvijek jesam u tom nekom "trenutku" – nazovimo ga neprekidnim i vječnim "sada". Ako "vrime ne prolazi" (smijem li se parafrazirati?), tada smo uvijek u istoj vremenskoj dimenziji, dakle i aktualni i "aktualni".

- Vrstan ste pjesnik, urednik, autor eseja, polemika, studija... Nagrađivani. Doživljavate li se u književnom smislu prije svega poetom?

- Kako sebe autorski doživljavam, odgovorio sam i izjavio, ne jednom. Kad sam već putem književnosti, u najširem smislu, već dosta dugo u javnosti, onda mi nije baš posve svejedno to kako me ta javnost doživljava, i doživljava li me uopće. Gledajte, sve što radim činim s određenom kritičkom distancom, ali i sviješću o odgovornosti prema sebi i pred sobom, prema drugima i pred drugima. Ponekad si uspješniji u jednome, katkad pak u drugome, jednako je i s neuspjehom. Čini mi se da su najviše čitateljske, a kritičke zasigurno, pozornosti privukle moja poezija i esejistika, usto i književnopovijesni tekstovi. Bar je dosad bilo tako, uzevši u obzir oprez koji se najprije tiče kritike kao takve, koliko je danas uopće ima i to ne samo književne, te potencijalno ipak mali broj zainteresiranih čitatelja u nas. Ako se iz toga može izvući zaključak i ako nisam baš posve u krivu, onda se odgovor nazire. S obzirom na to da je povod ovome razgovoru moj "crnogorski" pjesnički izbor, neka onda pjesma bude na prvome mjestu. Ovaj put.

Povezane vijesti

• BOOKtiga: Bogat program za ljubitelje pisane riječi
• Noć knjige: Kvizovi, javna čitanja i programi za djecu
• Ne mogu zamisliti tekst bez osobnosti, autorskoga obilježja, bez duše, duha, srca, krvotoka, humanističkih obzora i jednako takve misli