Rat iz ženske perspektive
Staša Aras u Poreču predstavila roman o četiri žene kojima je rat oduzeo sigurnost i dotadašnji život
(Snimio Zvonimir Guzić)
U prepunoj Gradskoj knjižnici Poreč predstavljena je knjiga "Suhozid" književnice Staše Aras, roman koji kroz sudbine četiriju žena na dalmatinskom otoku potkraj Drugoga svjetskog rata progovara o obitelji, ljudskim odnosima, gubitku sigurnosti i snazi preživljavanja. Susret je otvorila ravnateljica knjižnice Irides Zović, koja je okupljenima predstavila autoricu i njezin književni rad.
Atmosfera prostora
Sam razgovor s autoricom moderirala je Petra Neuner Geržinić koja je književnu večer započela osvrtom na atmosferu romana, opisavši je kao jednu od njegovih najupečatljivijih osobina. Istaknula je da je riječ o knjizi koja se čita svim osjetilima, jer čitatelja uvlači u otočni prostor, njegove mirise, zvukove i svakodnevicu. Autorica je pritom objasnila kako joj je atmosfera prostora oduvijek važna u pisanju, a u "Suhozidu" nije mogla zanemariti vlastito dalmatinsko iskustvo i odrastanje u staroj kamenoj kući.
Radnja romana smještena je na otok Vis, potkraj 1943. godine, a ratni je kontekst pozadina za priču o četirima ženama koje se, suočene s gubitkom dotadašnjeg načina života, nastoje prilagoditi novim okolnostima. Neuner Geržinić posebno je istaknula žensku perspektivu romana, u kojemu su muškarci uglavnom sporedni likovi, a priču nose žene i njihove sudbine.
Na pitanje je li upravo željela ispričati ratnu priču iz ženske perspektive, Aras je odgovorila da joj je takav pristup bio prirodan, ali da je istodobno željela progovoriti o jednom društvenom sloju koji je u književnim prikazima rata rjeđe zastupljen.
- Riječ je o ženama koje su potekle iz građanski i kulturno obrazovanog sloja društva, a rat ih je zatekao u trenutku kada su ostale bez imovine, sigurnosti i položaja na koji su navikle, rekla je Aras. Njihove sudbine autorica promatra ponajprije kroz svakodnevicu, obiteljske odnose, odluke i osobne dvojbe, a ne kroz vojna zbivanja i političku povijest.
Moderatorica je pritom otvorila i pitanje stvarnih životnih iskustava koja su poslužila kao nadahnuće za pojedine likove. Aras je objasnila da se, premda je "Suhozid" fikcija, u njegovoj podlozi nalaze dokumentirana zbivanja i stvarne ljudske sudbine. Kako je rekla, u istraživanju je nailazila na različite životne priče, koje je potom povezivala i preoblikovala stvarajući književne likove. Tako je, primjerice, i priča o djevojčici čija je majka rodila u zatvoru nadahnuta stvarnim iskustvom jedne žene koju poznaje.
U nastavku razgovora Neuner Geržinić se usmjerila na neobičnu strukturu romana, u kojemu se pripovijedanje isprepliće s didaskalijama, odnosno kazališnim uputama. Zanimalo ju je što je autorica željela postići tim postupkom i koliko joj je on omogućio da izrazi ono što ne bi mogla klasičnim pripovijedanjem.
Aras je otkrila da je na rukopisu radila četiri do pet godina, uz dulja razdoblja prekida pisanja jer nije pronalazila način kako nastaviti priču. Prvotno ga je zamislila kao opsežan, realističan roman, no tijekom pisanja pokazalo se da joj takav pristup ne omogućuje da izrazi sve ono što je željela. Rješenje je pronašla u kazališnom postupku, a ideja joj je sinula dok je sjedila u kazalištu i čekala početak predstave.
- Shvatila sam da se i rat na otoku može promatrati kao svojevrsna pozornica na kojoj se odvijaju ljudske sudbine. Čitatelj ih prati iz gledališta, iz određene distance, poput publike koja promatra kazališnu predstavu, pri čemu ima prostor za vlastiti sud, ali i za poistovjećivanje s likovima. Željela sam da takav odnos između likova i čitatelja bude vidljiv i u strukturi romana, objasnila je Aras.
Izravnije promišljanje
Moderatorica je primijetila i kako se didaskalije tijekom romana postupno razvijaju, od početnih uputa za čitatelja do pripovjednog elementa koji se isprepliće sa sudbinama likova. Autorica je pojasnila da joj je takav pristup omogućio povezivanje različitih vremenskih i pripovjednih razina, ali i izravnije promišljanje o ljudskim postupcima, ideologiji i odnosu pojedinca prema okolnostima u kojima se nalazi.
Razgovor se dotaknuo i jezika romana, u kojem se isprepliću standardni hrvatski jezik, dalmatinski izrazi, lokalizmi i riječi različitih jezičnih utjecaja. Neuner Geržinić je istaknula kako takav jezik dodatno pridonosi mediteranskoj atmosferi, a autorica naglasila da joj je važno sačuvati njegovu širinu, zvučnost i ritam. Pojedine riječi, objasnila je, bira upravo zbog njihove melodije i značenja koje ne može uvijek prenijeti njihov standardni sinonim.
Posebno mjesto u razgovoru zauzeo je i naslovni motiv suhozida, koji se u romanu pojavljuje od početka do kraja. Na pitanje ima li taj motiv i preneseno značenje, Aras je objasnila da suhozid predstavlja nastojanje da se nakon početnog gubitka ponovno uspostavi red, ali i svojevrsna struktura samog romana.
– Roman je na neki način i sam složen poput suhozida. Počela sam od scene u kojoj se govori o suhozidu, a onda sam se vratila u prošlost kako bih opravdala tu početnu sliku. Suhozid je potreba da se kamen, koji je posvuda oko nas, nekako složi u red, da se zadrži zemlja i stvori nešto što može opstati, kazala je autorica.
Književno druženje u Gradskoj knjižnici Poreč održano je u sklopu projekta "Putevima knjižnice na kotačima", a financirano je sredstvima Ministarstva kulture i medija.
