Simbioza nota i riječi u knjizi
U umaškoj Gradskoj knjižnici predstavljena knjiga Andrije Škare "Slušaj me!"
(Snimio Zvonimir Guzić)
U sklopu Tjedna istarskih knjižnica 2025. koji se održava pod sloganom "Glazba ima riječ", Gradska knjižnica Umag ugostila je književnika, novinara i glazbenog kritičara Andriju Škaru. Predstavljena je njegova knjiga "Slušaj me!", koja donosi spoj književnosti i glazbe kroz eseje i zapise o slušanju i doživljavanju pjesama koje u sebi sadrže književnu tematiku.
U ulozi moderatora bili su predsjednica Društva bibliotekara Istre Ivana Martinčić, ujedno i djelatnica umaške knjižnice, te ravnatelj knjižnice Neven Ušumović koji su postavljajući zanimljiva pitanja vodili gosta kroz razgovor uz aktivno sudjelovanje publike. U uvodnom dijelu susreta Martinčić je predstavila književnu manifestaciju koju Društvo na čijem je čelu, organizira već sedmu godinu za redom.
Majstor kratke forme
- Tjedan istarskih knjižnica već godinama doprinosi većoj vidljivosti knjižnica, obogaćuje kulturnu ponudu i potiče suradnju među knjižničarima. Ovogodišnji program, pod sloganom ‘Glazba ima riječ’, posvećen je očuvanju glazbene baštine i praćenja suvremenih glazbenih trendova do poticanja lokalnog stvaralaštva. Želimo knjižnice dodatno pozicionirati kao kreativne i edukativne prostore za glazbeno izražavanje i učenje te privući nove korisnike, osobito mlade, kroz koncerte, predavanja i izložbe, rekla je.
Prvi susret autora Andrije Škare s Umagom dogodio se prilikom njegove slučajne posjete Indirekt festivalu, poznatom po predstavljanju talentiranih i neafirmiranih domaćih i međunarodnih umjetnika, na koji je došao u društvu likovnog umjetnika Stipana Tadića. Tom je prilikom Škare gostovao i u umaškoj knjižnici, gdje je upoznao svoje sadašnje domaćine.
Knjiga "Slušaj me!", koja se sastoji od 52 kolumne, nastala je na zahtjev jednog od najpoznatijih portala za književnost, Booksa. Svaka kolumna polazi od pjesme koja na neki način tematizira književnost, a autor se pritom poigrava pitanjem: kako književnost može oplemeniti pop pjesmu, a na koji način pop pjesma može produbiti naše razumijevanje književnosti?
- Andriju smo kao književnika najprije upoznali kroz njegove kratke priče. No ova knjiga, kao i rad u drugim medijima, pokazuje da je Škare majstor i kratke forme u publicističkom stilu, istaknuo je ravnatelj knjižnice Neven Ušumović.
- U knjizi se osjeća iskren i intiman tip obraćanja čitatelju, pa je se ne trebaju bojati ni oni kojima ova tematika nije bliska. Osim toga, prisutna je i istraživačka nota koja je itekako važna kad govorimo o glazbi. Koji trag je knjiga ostavila i koji je bio cilj pisanja ovog djela?, upitao je Ušumović autora, otvarajući razgovor o pristupu i motivaciji.
- Svi tekstovi u knjizi pisani su o pjesmama koje u sebi sadrže neku literarnu referencu bilo da govore o književnom djelu, spominju književni lik ili samog pisca, pojasnio je Andrija Škare, osvrnuvši se na ideju koja stoji iza knjige Slušaj me!.
Dodao je i da je knjiga rezultat svojevrsnog istraživačkog pristupa glazbi.
- Kaže se da ljudi do 35. godine vole istraživati novu glazbu, a nakon toga prestaju. Knjiga je objavljena upravo kad sam navršio 35 godina tako da je sada ta istraživačka nota možda nešto slabija nego prije, kaže.
Otkrio je i osobnu motivaciju za pisanje ovakvih tekstova.
- Književnost i glazba bile su moje dvije podjednake ljubavi. Kada sam u svome odrastanju naišao na bendove kojima su bili važni isti pisci koji su bili i meni, te su o njima napravili pjesmu, to mi je bilo fantastično. A jedino što sam ja mogao, budući da ne sviram, bilo je pisati o njima. Veseli me kad mi se ljudi jave i kažu da su zbog nekog mog teksta otkrili novi bend, javlja se osjećaj da je moje pisanje imalo svrhu, rekao je Škare.
Kroz svoje kolumne okupljene u knjizi, Škare nas vodi na putovanje od The Curea i Idola do Neutral Milk Hotela i Modest Mousea, brišući pritom granice između "ozbiljnog" i "zabavnog", književnog i popularnog. Odgovore nudi kroz ležeran, ali istodobno dubok i promišljen stil, pokazujući da književnost i popularna glazba ne samo da se ne isključuju, već zajedno otvaraju prostor za novu vrstu interpretacije i užitka.
Zanimljiv aspekt Škarine knjige je i jezični izbor, oko 95 posto pjesama koje analizira napisano je na engleskom jeziku. Umjesto da prevodi stihove, Škare ih citira u izvorniku i analizira na hrvatskom jeziku, što knjizi daje dodatnu dimenziju i predstavlja tipičan hibridni pristup koji je blizak mlađim generacijama, naviknutima na konzumaciju sadržaja na engleskom jeziku.
U razgovoru se dotaknula i tema međugeneracijskih razlika u pristupu glazbi i književnosti. Primijećeno je da današnje generacije često nemaju interes za starije pjesme, osobito one koje u sebi nose reference na književna djela ili autore, jer im ta imena nisu poznata niti ih mogu povezati s vlastitim iskustvom. Ta se razlika najočitije vidi u školskim kontekstima, primjerice kroz lektire, gdje učitelji pokušavaju približiti književna djela kroz glazbeni izričaj, ali ta poveznica nije uvijek uspješna.
Opijenost pjesmom
Na samom kraju susreta, ravnatelj Neven Ušumović dao je završnu misao koja sažima suštinu knjige "Slušaj me!" i njezinu emocionalnu vrijednost.
- Svatko od nas ima fazu opijenosti nekom pjesmom i ona nas neko vrijeme drži, obuzima, i želite zadržati taj osjećaj. No u jednom trenutku javlja se potreba da dublje promislimo o poruci koju ta pjesma nosi. Tada prestaje opijenost, a počinje očaranost, onaj trajniji, smisleniji odnos prema glazbi. Glazba je i odličan povod za druženje, prostor u kojem se ljudi generacijski prepoznaju i pronalaze srodne duše. Često zaboravljamo što znači prijateljstvo, a upravo je ta dimenzija kroz glazbu i književnost u ovoj knjizi iznimno dobro istaknuta, završio je.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
desktop8
