Novi roman Damira Zlatara Freya "Mama Medeya ili Promrzli cvjetovi svibanjski", koji je upravo objavila nakladnička kuća Fraktura predstavljen je preksinoć u Gradskoj knjižnicu Umag u sklopu programa Mjeseca hrvatske knjige. O knjizi su govorili autor Damir Zlatar Frey, urednik Seid Serdarević i ravnatelj knjižnice Neven Ušumović. Događaju je poseban čar dalo čitanje Luane Kličić i Caterine Vižintin, članica Dramskog studija Umag, studija koji je prije dvije godine pokrenula umaška Ustanova FESTUM u suradnji s Damirom Zlatarom Freyem.

Eksplicitan društveni angažman

Ravnatelj Neven Ušumović pozdravio je okupljene ističući kako godinama koncipira program Mjeseca hrvatske knjige tako da u njemu sudjeluju spisateljice i pisci koji su aktualni ili na lokalnoj ili na nacionalnoj razini. Rijetko kada se dogodi da se sve podudari, pa da se u Umagu može prezentirati potpuno novi roman lokalnog autora čije je objavljivanje ujedno i nacionalni medijski događaj. A upravo je to slučaj s hrvatskim izdanjem romana "Mama Medeya", koje je premijerno predstavljeno u Zagrebu 27. listopada i svoje drugo predstavljanje ima u Umagu.

Ušumović je podsjetio da je već daleke 2000. godine, Zlatar Frey pokrenuo u Umagu Međunarodni festival komornoga teatra "Zlatni lav", koji svake godine okuplja umjetnike iz zemalja središnje i južne Europe. A da je Zlatar Frey, zaključio je Ušumović ujedno svjetski, hrvatski i umaški pisac upravo dokazuje ovaj roman.

Urednik Seid Serdarević, vlasnik jedne od najuglednijih hrvatskih nakladničkih kuća Fraktura, podsjetio je kako je njegova nakladnička kuća objavila sve Freyove dosadašnje romane: "Kristalni kardinal" (2014.), "Stanzia Grande" (2016.) i "Istarska Lady Macbeth" (2020.). Novi Freyov roman "Mama Medeya" odlikuje eksplicitan društveni angažman: to je roman o umjetniku, skladatelju Lobelu Kluiseru i njegovoj osobnoj tragediji, koja se odvija od rodne Baranje, preko Zagreba do San Francisca, no ujedno je to roman i o suočavanju hrvatskog društva sa samim sobom. "Mama Medeya" govori o slobodi, o mogućnosti prihvaćanja drugih i drugačijih, ali i o otporu društva spram pripadnika gay zajednice. Glavni junak opsjednut je misijom kako mora promijeniti svijest zajednice u svojoj domovini koja mu je nanijela toliko zla i kako mora pokazati svojim umjetničkim djelima da je sloboda moguća.

Otvoreno pismo svijetu

Ušumović je, zatim, najkraće opisao radnju publici koja još nije mogla pročitati roman. Hrvatski glazbenik Lobel Kluiser nalazi utočište u San Franciscu, gdje sklada oratorij "Hrvatska Medeya". Tim oratorijem glavni junak uglazbljuje vlastitu dramu: u kalifornijski grad Kluiser je pobjegao od hajke koja je u Zagrebu pokrenuta zbog njegove istospolne ljubavi s Mislavom Ferolijem uslijed koje se raspao brak u kome je živio – i to s kobnim posljedicama, njegova supruga ubila je njihove sinove blizance. Nakon petnaest godina izbivanja u San Franciscu gdje je kao umjetnik postigao potpunu afirmaciju i društveno priznanje, Kruiser se vraća u Zagreb sa svojim oratorijem. Međutim, on ne želi ostati samo pri glazbenom spektaklu i traži način kako da svoj američki socijalni i financijski kapital uloži u borbu za prava gay zajednice u svojoj domovini… Ušumović je upozorio publiku kako je struktura Freyovog novog romana određena toponimijom San Francisca: glavni junak vodi terapijski dijalog s gradom, San Francisco mu omogućuje pronaći svoje pravo lice.

Iako je "Mama Medeya" roman izrazite društvene svijesti, Damir Zlatar Frey naglasio je kako je uvijek bio i ostat će individualac: "Nikada nisam bio ni u jednom čoporu. Sve što trebate znati o meni nalazi se u mojim djelima, moje su knjige otvoreno pismo svijetu o torturama koje smo prošli. "Mama Medeya" pisana je za takozvanu straight publiku, moj je roman vodič kroz bol i traume moje progonjene generacije, s kojom bi i ta publika konačno mogla suosjećati. Pisanje je za mene djelovanje."

Na Ušumovićevo pitanje o ulozi umjetnosti u radnji njegovog novog romana, Frey je odgovorio: "Umjetnost sve može pokrenuti. U njoj se krije snaga koja može ozdraviti ovaj svijet. Ona nam pokazuje da svi živimo jedan jedinstveni život, a tako smo daleko jedni od drugih. Razumijem ja taj svijet podvojenih, lažnih i dezorijentiranih ljudi, znam se nositi s time. I ja sam osjetio kako mi život klizi u kaos, ali sam ga čvrsto primio u svoje ruke. Ovo je roman o toj samosvijesti: pogledati sam sebe u oči, prihvatiti ono što jesi i uvjeriti i druge da poštuju to što sam drugačiji."

Povezane vijesti

• "Dnevnik Renije Spiegel": ŽELJA ZA ŽIVOTOM U VREMENIMA BEZ IZLAZA
• KNJIŽEVNI NOVITETI: "Olive, iznova", nastavak priče o Olive Kitteridge
• SIMONE MOCENNI "MODRO": Duboko more metafora, aluzija i promišljanja