PUF
"Udovica" - priča o oslobađanju duha
Predstava "Udovica" Martina Paula Ebalea Zama, kojem se preksinoć na sceni pridružila Aurelie Pancera, mogla bi se interpretirati i kao oslobođenje od vlastitih demona, duhova prošlosti, ljudi koje ne možemo ili ne želimo pustiti da odu iz naših života. Ponekad je potreban čisti, energični rez, kako bi se oslobodili od vlastitih duhovnih utega
(Snimio Dejan Štifanić)
Nakon grijanja na podnevnom suncu na glavnoj tržnici s predstavom "Arcadia" poljskog KTO Teatra, 28. PUF- Međunarodni kazališni festival u Puli na Maloj sceni Istarskog narodnog kazališta u četvrtak je predstavio predstavom "Udovica" iz produkcije organizacije Nyang Zam iz Belgije.
Ritual
Priča se ovaj put opet vratila na početak, odnosno skoro na početak ovogodišnjeg PUF-a kada je u središtu projekta "Anno Domini" bio ritual, oko kojeg se vrti i priča "Udovice". I jednu i drugu predstavu osmislio je Martin Paul Ebale Zam kojem se preksinoć na sceni pridružila Aurelie Pancera, a oni su predstavili odvijanje afričke ceremonije suvremenim jezikom. Drugim riječima publika je preksinoć prisustvovala nečemu što bi se nategnuto i vjerojatno pogrešno moglo nazvati "istjerivanjem vraga", odnosno istjerivanjem duha supruga iz udovice koja je, ostavši bez muža, praktički postala nitko i ništa. Još preciznije, a to doslovce piše i u opisu predstave "potrebno je istjerati 'ženu' iz duha njenog pokojnog muža, koji opsjeda njezino tijelo, kako bi oslobodila dušu pokojnika i spasila svoju (dušu)". To će se privesti kraju simboličkim rezanjem pramena kose udovice te žestokom nasilnom scenom tjeranja duha pokojnog supruga.
Simbolika
S koje god strane se gleda, "Udovica" je priča o oslobađanju i neke od spomenutih scena možda se mogu iščitati na više načina. Primjerice, rezanje kose podsjeća na namjerno ponižavanje koje rezultira zadnjom scenom, ubijanjem nasilnika. Svemu tome prethodi i scena u kojem protagonist, za kojeg mi nije sasvim jasno predstavlja li duha pokojnog supruga ili novog potencijalnog partnera udovice, označava udovicu, trljajući boju na njeno skoro do kraja obnaženo tijelo i potom tu boju utrlja na svoje čiste bijele hlače, sa strane svojih prepona. Tu se vjerojatno radi o nekakvom simboličkom kupanju, pročišćenju, no sve to vodi od dosta usporenog početka, u grobnoj tišini, do žestoke završnice. Te neke dvojbe mogle su se riješiti da je kratki monolog na sredini, koji Ebale Zam izgovara na francuskom, preveden pomoću podnaslova na pozornici. Možda se tu mogao naći ključ.
Također, "Udovica" bi se mogla interpretirati i kao oslobođenje od vlastitih demona, duhova prošlosti, ljudi koje ne možemo ili ne želimo pustiti da odu iz naših života. Ponekad je potreban čisti, energični rez, kako bi se oslobodili od vlastitih duhovnih utega.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
