Nakon svih ovih godina, zanimanje za djela Eugenea Ionesca ne jenjava. Njegova se djela izvode unatoč tome što jedan od prvih problema s kojima se susreće onaj tko ih čita, pa vjerojatno i onaj tko ih postavlja, predstavlja to u koji žanr ih svrstati. Je li ovo komedija ili drama, možda tragedija, je li ovo što vidimo groteskno ili jednostavno apsurdno izvan granice unutar koje treba prestati tražiti ikakav smisao, ikakvu logiku?

To su pitanja vezana i za izvedbu "Instrukcije" u Istarskom narodnom kazalištu – Gradskom kazalištu Pula u produkciji Vinka Radovčića i udruge DRAMA Plus iz Zadra, a u režiji Lovre Ivankovića koji glumi uz Niku Ivančić. Ovo što su na Maloj sceni prikazali Lovro Ivanković i Nika Ivančić na trenutke jest smiješno, ne samo zahvaljujući tekstu nego i izvedbi dvoje glumaca, njihovoj mimici i izgovoru. Ivanković se pogrbio i transformirao u starog škrgutavog profesora kojeg na početku žalimo zbog njegovog velikog strpljenja koje pokazuje prema glupavoj učenici koja želi ni manje ni više nego doktorirati, premda je jasno da se muči s najosnovnijim pojmovima. No, je li ona zbilja toliko praznoglava i je li ovaj ostarjeli gospodin zbilja toliki džentlmen kao što se čini na prvi pogled?

Gluma Lovre Ivankovića i Nike Ivančić ide u parodiju, jasno i nesuzdržano pretjerano i ta će se parodičnost pretvoriti u svojevrsni sadizam na kraju. Tko je ovdje pozitivac, a tko negativac? Priča o likovima pretvara se u priču o obrazovnom sustavu za koje "Instrukcija" baš i nema lijepih riječi. Kakav je danas obrazovni sustav u Hrvatskoj, to znaju oni koji su na bilo koji način dio njega, a u "Instrukciji" učenje postaje samom sebi svrha, i umjesto da se priča završi s nekom lijepom prosvjetiteljskom porukom, tenzije između likova eskaliraju u nasilje. Kada učenicu počne boljeti zub možda joj je jednostavno dosta svega, ali to stari profesor ne shvaća. Zapravo, možda shvaća te njenu slabost namjerno koristi da bi pokazao svoje pravo lice.

Ironično je pritom da na početku studentici još nekako ide zbrajanje, ali muči se s oduzimanjem, a cijeli Ionescov pristup je takav da ide na kritičku dekonstrukciju jednog sustava, on oduzima i pojednostavljuje neke stvari do krajnosti, ne samo u "Instrukciji". Također, ova predstava je ponešto prilagođena, iz nje su doista izbačeni (oduzeti) određeni elementi, poput jednog lika, no sve funkcionira kako treba. Jedino malo čudno djeluju pauze no uskoro postaje jasno da se šutnjom samo stvara napetost koja publici daje do znanja da kraj neće biti toliko smiješan kao i početak.

I ova "Instrukcija" prepuna je klasičnog Ionescovog apsurda no istovremeno je ponešto aktualizirana te gađa u smjeru nekih problema koji su i danas prisutni i koji teško da će uskoro nestati. Ionesco je spreman da ga otkriju nove generacije.

Povezane vijesti

• Vjenčanja, razvodi i pubertet
• Predstava Matije Ferlina "Staging a Play: Antigona": ANTIGONA JE AKTUALNA SVE DOK POSTOJI IZRABLJIVAČKA VLAST
• Zbirka satiričnih monologa: "MISTERO BUFFO" U UTORAK U INK-u