Prljave ruke
Sartreovo djelo uprizoreno na Brijunima: Zanimljiva drama psihološkog realizma
(Georg Herceg)
U sklopu kazališnog festivala RUTA na Brijunima Kazalište Ulysses nastavlja svoju bogatu sezonu gostovanjima teatara iz regije. Centar za kulturu Tivat gostovao je s predstavom "Prljave ruke", prema tekstu Jeana-Paula Sartrea. Režija, adaptacija, rješenje scenskog prostora i izbor muzike djelo su Juga Radivojevića.
U nešto više od dva sata trajanja, ova zanimljiva drama psihološkog realizma bavi se sukobom između političke ideologije i osobne etike, suprotstavljajući teze o "čistoj" misli i "prljavoj" akciji. Gledatelji su, u sasvim neobično koncipiranom scenskom prostoru, mogli pratiti vrsno uprizorenje uz nadahnute glumačke izvedbe. Dobro poznato lice s televizijskih ekrana, Miloš Biković, bio je, dakako, i jedan od razloga zbog kojih su mnogi gledatelji došli pogledati predstavu.
Tekst nije lak – kao što to nikada nije kada je Sartre u pitanju. Može se višestruko iščitavati i dekodirati, a gledatelja neprestano potiče na razmišljanje. Sam egzistencijalizam kao filozofski pravac više je nego zanimljiv, a po mnogočemu ostaje aktualan i iz današnje perspektive.
Sartre, naime, kroz svoje pripovijedanje ističe egzistencijalistički stav da je čovjek radikalno slobodan, ali i potpuno odgovoran za svoje odluke. Kako je navedeno u opisu predstave, "i ljevica i desnica mogu postati jednako dogmatične". Predstava tako govori o principima djelovanja, kako političkog života na širem planu, tako i o razbijanju osobnih ideala i zabluda jednog mladog revolucionara u turbulentnom vremenu.
Gledalište je ovoga puta, u ambijentu Ljetnog kina, bilo postavljeno tako da se pozornica nalazila između gledateljskih stolica, pa su glumci praktički bili nadomak publici, posebice onoj u prvim redovima. Na taj se način ovo djelo, koje otvara brojna pitanja, moglo doživjeti još intenzivnije.
Riječ je o spoju političke drame, egzistencijalizma, realizma i angažiranog kazališnog izraza. Osim Miloša Bikovića, uloge tumače i uvjerljivi Lazar Đurđević, Lara Dragović, Maša Labudović, Dušan Kovačević, Jelica Vukčević, Igor Damnjanović i Pavle Bogojević.
Biković je u svojoj ulozi bio vrlo dobar, no vrijedi istaknuti i cijeli ansambl, koji je na ovoj sasvim posebnoj pozornici ostvario dojmljivu zajedničku izvedbu. Asistent režije i zadužen za scenski pokret je Igor Damnjanović.
Drama, nastala na samom početku Hladnog rata, odvija se u obliku flashbacka, odnosno kroz trenutak u kojem Hugo nastoji svojim bližnjima objasniti svoj postupak, ali i sam dokučiti je li ubojstvo počinio iz političkih ili privatnih razloga.
Recimo i da je Sartreu 1964. dodijeljena Nobelova nagrada za književnost, no odbio ju je primiti iz moralnih razloga. Upravo je propitivanje morala jedan od ključnih motiva i u ovoj predstavi i vidljivi su njegovi stavovi.
Godine 1951. u Francuskoj je snimljen istoimeni igrani film, a 1989. u Finskoj i istoimeni televizijski film u režiji Akija Kaurismäkija. Neki su se gledatelji prisjetili i izvedbe ove drame u zagrebačkom kazalištu Gavella prije četrdesetak godina, kada su uloge tumačili veliki Fabijan Šovagović i Sreten Mokrović.
