Elvis Lenić
Ovo u što se Pula pretvorila je potpuno suludo i nevjerojatno
Elvis Lenić (Arhiva Glasa Istre)
U Opatiji će se od 25. do 29. kolovoza održati 24. Liburnia Film Festival, a među brojnim filmovima svjetsku premijeru imat će Puljanin Elvis Lenić s "Puna je Pula" koji je na rasporedu u petak 28. kolovoza u 20.15 na Ljetnoj pozornici. Poznati pulski filmaš, nakon nagrađivanog "Broda" posvećenog brodogradilištu Uljanik i dalje ostaje u rodnom gradu, a ovaj put koristi davno izgubljeni snimke Pule iz 1960-ih i 1970-ih. Pješaci, prometne ulice, tržnica i Arena vraćaju se svom nekadašnjem ritmu, dok film rekonstruira svakodnevni život jednog iščezlog doba kroz montažu i zvuk.
Apsolutna nula
Lenić je redatelj i scenarist. Uz arhivu Kino Kluba Jelen, film je montirao Marko Zdravković-Kunac, dizajn zvuka potpisuje Davor Uljanić, glazbu Ivan Kapec, producenti su Marko Zdravković-Kunac i Dijana Cetina Mlađenović, produkcijska kuće su Pulska filmska tvornica i Kinematograf.
Odakle si skupio materijale za film?
- Materijale za film skupio sam zahvaljujući Pulskoj filmskoj tvornici i Marku Zdravkoviću Kuncu, koji je ujedno i montažer filma. Riječ je o filmskim materijalima koje je u Foto-kino klubu Jelen radila grupa amatera i entuzijasta. Mi smo sa sličnim materijalom prije pet godina već napravili "Monolog o Puli", svojevrsnu obradu kultnog filma "Monolog o Splitu", redatelja Ivana Martinca, a film "Puna je Pula" je svojevrstan nastavak bavljenja tom građom.
Zanimljiv je i zvuk. Koliko je toga nadosnimavano i dodavano iz drugih isječaka?
- Treba reći da zvuka u originalnim kadrovima uopće nije bilo, apsolutna nula. Kako smo napredovali s montažom filma, ja sam sa svojim snimačem zvuka šetao gradom i hvatao zvučnu sliku na mjestima gdje sam osjećao da se poklapa s prikazanim u filmu. Super da ti je zvuk zanimljiv, budući da je potpuno snimljen za potrebe filma.
Tu se čuje i "Ne damo Uljanik!" Shvatio sam to i kao autoreferencu na tvoj prethodni film "Brod"?
- Pa dobro, nije baš pokušaj citata "Broda", ali Uljanik je jednostavno nezaobilazan element novije povijesti Pule pa nisam mogao odoljeti umetanju tog zvuka vezanog za njega. Riješ je o tonskom zapisu koji mi je ostao u arhivi prilikom snimanja "Broda".
Koliko dugo si radio na filmu, jesi li otpočetka imao jasnu ideju što želiš i kako to treba izgledati ili si prilagođavao u hodu do trenutka kada si shvatio da je to – to?
- Film smo zapravo Marko Zdravković Kunac i ja počeli montirati kao rad za Povijesni i pomorski muzej Istre još krajem prošle godine. Trebao je to biti namjenski video, ali onda sam osjetio da ima nekakvu svoju logiku i priču koju treba istjerati do kraja. Naravno, istodobno smo napravili i video za muzej koji će također imati premijeru vjerojatno prije kraja mjeseca. Taj video razlikuje se od filma u nekim kadrovima, ali još više u kompletnoj zvučnoj slici.
Uglavnom u centru
Koliko još ima tog materijala iz tog razdoblja, a koji se odnosi na Pulu i/ili Istru?
- Jako puno, ali to je materijal koji se prilično razlikuje od ovog i uglavnom je u kolor izvedbi. Taj materijal snimao je pokojni Dušan Ćurić, veoma svestrana i produktivna osoba kojoj možemo zahvaliti na obilju materijala iz pulske povijesti socijalizma. Ćurić je bio vojno lice, amaterski fotograf i snimatelj iza kojega je ostalo brdo kvalitetno snimljenog materijala Pule i Istre.
Sve je samo centar grada, zar baš nema nijednog snimka s periferije (npr. Verude, Stoje, Kaštanjera, Šijane…) a da nije Verudela?
- U pravu si, uglavnom je riječ o centru grada. Ti crno-bijeli filmovi koje su radili amateri imali su vrlo malo prizora izvan centra, ali mislim da je u ovako kratkom filmu poput "Puna je Pula" to i svojevrsna prednost. Kod ranije spomenutog Ćurića, situacija je puno bolja, on nudi ne samo znatno razrađeniju sliku Pule, nego su njegovi materijali snimani diljem Istre.
Jesi li, dok si slagao film, razmišljao i uspoređivao Pulu nekad i danas? Do kakvih si zaključaka došao?
- Razmišljao sam, kako ne, nemoguće je to izbjeći. Film prikazuje jednu Pulu koje se dijelom sjećamo iz rane mladosti, Pulu kao prvenstveno industrijski grad s gomilom vojske. Bio je to i grad vrlo zapažene i autentične scene s rock glazbom. Ovo u što se je Pula pretvorila je potpuno suludo i nevjerojatno. Industrija je totalno nestala. Imamo još Tvornicu stakla, Brodogradilište Tehnomont, Tvornicu cementa i ostatke Uljanika, a sve drugo je nekakva prodajno-turistička ekonomija s gomilom javnih službi. O nekakvom identitetu današnje Pule doista ne znam što bih rekao.
Misliš li da će film razumjeti oni koji nisu iz Pule?
- Nema razloga da ne razumiju, ovaj film se oslanja isključivo na sliku i ambijentalni zvuk. Mislim da su to elementi koji su lako shvatljivi bilo kojem gledatelju iz ostatka Hrvatske, kao i inozemstva. Ovdje je čak bitniji taj osjećaj (atmosfera) koji nastaje spajanjem slike i zvuka, nego konkretne informacije koje gledatelj može dobiti.
Kada će biti premijera u Puli?
- Premijera u Puli biti će uskoro, vjerojatno najprije verzije koja je napravljena za PPMI, a onda i samog filma.
Radiš li već na nečem novom?
- Da, novi projekt trebao bi se zvati "Adio Pola" i temelji se upravo na ranije spomenutoj filmskoj ostavštini Dušana Ćurića koje ima jako puno. Iz tog materijala montirati ćemo film o socijalističkoj povijesti Pule, vjerojatno srednjometražni a možda i dugi. Zvučna podloga filma bit će sastavljena od današnjih zvukova grada, suvremene glazbe i sličnih momenata. Kunac i ja smo montirali nekih 5-6 minuta filma, ove ljetne vrućine i gomila događanja su nas omele, ali uskoro nastavljamo. Ako sve bude u redu, vjerojatno ćemo dogodine ili godinu nakon pričati i o njemu.
