Još jedna premijera u kratko vrijeme u Istarskom narodnom kazalištu i još jednom tema je umjetna inteligencija i (ne)sigurna budućnost, no ovaj put na Maloj sceni, pred rasprodanim gledalištem, predstavilo se Kazalište Dr Inat s predstavom "Atilus" autorice, redateljice i glavne glumice Ines Božac Trošić.

Dječak u paketu

Protagonistica Klara ima 44 godine, nema djece, ali želi jedno, želi obitelj i zato ga – naručuje. Početak predstave zatječe ju u telefonskom natezanju s mamom koja joj dijeli savjete koje Klara ne želi čuti, a sve to dok čeka da na njenu adresu stigne paket sa 6-godišnjim humanoidnim robotom Nikolom. Klara je uzbuđena, no iz ogromne kutije neće izaći Nikola već model escort muškarca Atilusa (Vladimir Butković).

Očekivano, Klara je razočarana i ljuta, no onda nakon nekoliko bijesnih poziva tvrtci koja joj je poslala Atilusa, odlučuje isprobati androida. I ne, premda je Atilus escort, očito programiran za seksualne usluge, priča ne ide u tom smjeru što je jako dobro, već Klara koristi Atilusa kao neku vrstu psihoterapeuta. Može nekome to nije uvjerljivo, ali njoj nedostaje osjećaj intimnosti, treba joj društvo, netko kome će se povjeriti, a Atilus je tu i nema veze što je robot. A mama? Recimo da stvari nisu onakve kakve se čine, i Klara će to priznati.

- Nije sramota biti usamljen, kaže Atilus, no njegovi će savjeti u jednom trenutku dozlogrditi Klari, ne zato što ne bi bili pametni, već zato što dolaze od stroja. Klara se ironično pita što bi bilo da je savjete počne, primjerice, dijeliti bojler. Izgleda da Atilus ipak ima jednu stvar koju su ljudi izgubili, a to je empatija.

Između monologa i dijaloga scene su povezane plesnim točkama dvoje maskiranih likova (Korana Daić van Der Velde i Gordana Trajković) koji, koliko sam shvatio, predstavljaju ono što bi se moglo dogoditi u Klarom, naglašavaju tu želju za intimnošću.

Kraj je dobar, jednostavan, gorko-sladak ili slatko-gorak, može se tumačiti kao nešto negativno, ali može se prihvatiti i kao happyend.

Naglašavanje očitog

"Atilus" je predstava koja će sigurno iznenaditi vjernu Inatovu publiku jer se radi o nečemu sasvim drukčijem od njihovog dosadašnjeg stila. Iskreno, drago mi je da su iskoračili iz svoje zone kontrole i probali nešto drugo, koliko god da se u tom novom okolišu ne snalaze uvijek, ali svaki novi početak je težak. Tu prije svega milslim na povremeno malo banalne i ne uvijek uvjerljivo izgovorene rečenice i suvišne replike koje ponekad naglašavaju očito odnosno prepričavaju ono što je već jasno iz same radnje. S druge strane "Atilus" bolje poentira na temu (bliske) budućnosti umjetne inteligencije nego neki nedavni novi naslovi.

Asistentice režije i koreograkinje su Korana Daić van Der Velde, Gordana Trajković, njih dvije su i kostimografkinje uz Božac Trošić. Izbor glazbe potpisuju Ines Božac Trošić i Vladimir Butković, za tehniku i oblikovanje zvuka zadužen je Sandro Butković, za oblikovanje svjetla Marko Bolković, a izvršna producentica je Gordana Trajković.

Povezane vijesti

• Nižu se uspjesi Matije Ferlina
• Uređena pozornica INK-a
• Krtice kao uljezi u četvrtoj ligi