(Snimio Milivoj Mijošek)
Ekipa predstave "Srića da do večeri zabi ono ča ujutro zna" autorice i redateljice Marine Petković Liker čija je premijera zakazana za sutra, četvrtak u 20 sati na Maloj sceni Istarskog narodnog kazališta predstavila se jučer novinarima. Glumci Luka Mihovilović, Dijana Vidušin, Dora Polić Vitez, Matija Ferlin, Silvia Marchig, Zdenka Šustić, autor glazbe Luka Gamulin, asistentica scenografkinje Ivana Radić, scenografkinja i kostimografkinja Ana Paulić, suradnica za jezik Mirjana Doblanović, ravnateljica INK-a Gordana Jeromela Kaić te autorica i redateljica iznijeli su svoje dojmove.
Predstava se održava u produkciji Čakavske scene INK-a i kako je oprezno komentirala ravnateljica, vjerojatno je to zadnja premijera ove sezone koja završava prvog srpnja.
Kako stoji u opisu, predstava istražuje osobne, ljubavno intimne priče lokalnog stanovništva, a materijal dobiven istraživanjem osnova je za rad s glumcima. Karakteristike kazališnog izraza Marine Petković Liker oslanjaju se na specifično tretiranje vremena, prostora, glumačke izvedbe i odnosa s publikom.
Predstava je na čakavici, a svi koji su radili na predstavu pohvalili su sjajnu ekipu i sjajnu atmosferu, pa koliko god da je bilo lijepo raditi, toliko je bilo i teško, no kako je rekla Polić Vitez, sve probe su bile pune topline i lijepog materijala koji je nastajao. Slično je prošao i Mihovilović koji kaže da je bilo trenutaka gdje se borio sam sa sobom jer nije bilo lako u dugim improvizacijama "kopati" po sebi i po nekakvim osobnim i obiteljskim iskustvima
- Onda sam pomislio koliko mi je bilo teških trenutaka ali sad kad pomislim na te dane vratio bi se ponovno kad bih imao još ovo iskustvo do kojeg neki glumci nikad ne dođu. I dalje smo u procesu traženja, navukli smo se na neizvjesnost i zajedničku energiju, otkrio je Mihovilović.
Dijana Vidušin vraća se na pozornicu INK-a nakon "Ljudskog glasa", rekla je da ju ispunjava ovakvo kazalište koje gledatelju nudi emociju, ali nešto ostavi i nakon predstave.
- Meni je bilo s jedne strane lako što se tiče čakavice, a s druge strane i zahtjevno jer doma ne pričamo po čakavici ali meni je čakavica u uhu, kazala je ova poznata pulska glumica.
- Raditi na čakavštini znači moći odabrati iz puno različitih idioma, a budući da je riječ o razgovornom jeziku, trebalo je biti dosljedan u tome što smo odabrali, objasnila je Doblanović Pekica koja je tekst prevela na istarski podsjetivši da ne postoji istarski govor nego istarski govori, a ovaj govor u predstavi može se staviti negdje između Vodnjana i Savičente.
Radić je poručila gledateljima da će u predstavi vidjeti prekrasnu sliku Istre, i vizualno i emotivno.
Petković Liker napomenula je da je to rad koji je uvijek jako rizičan, nije klasičan u svakom svom segmentu, od toga kako nastaje tekst do toga kako nastaju scenografija, zvuk, scenski efekti i svjetlo. Ništa od toga ne radi se na klasičan način i potrebna je velika suradnja svih tih kazališnih elementa vremena, prostora, svjetla, mirisa…
Oblikovatelj svjetla je Elvis Butković. Reprize su u petak i subotu, s tim da će se u petak održati razgovor nakon predstave, a predstava traje 90 minuta.