Svetlana Slapšak
Sutra će se u Istarskom narodnom kazalištu u 20 sati održati tribina na kojoj će gostovati Svetlana Slapšak koja se rasponom svojeg umjetničkog, aktivističkog i akademskog djelovanja upisala u anale europske humanističke misli.
U trenutku kad Europu i svijet potresa još jedna intelektualna, humanistička, politička i etička kriza, razgovor s njom na ovoj tribini kretat će se u gotovo svim smjerovima njezina djelovanja, od umjetnosti i znanosti do kritičkog sagledavanja suvremenih društvenih pojavnosti. Jedno je od temeljnih obilježja njezina djelovanja iskrenost i izravnost, kao i odgovornost na koju je redovito povezivala, braneći obespravljene i mlade, pritom upirući prstom ne samo na humaniste nego i na političke dužnosnike.
Slapšak je rođena 1948. u Beograd gdje je diplomirala, magistrirala i doktorirala na Odsjeku za antičke studije Filozofskog fakulteta. Bila je jedna od tri urednice satiričnog časopisa studenata Filozofskog fakulteta u Beogradu Frontisterion, koji je zabranjen i čiji je prvi broj uništen. Putovnica joj je tri puta oduzimana i vraćana. Zaposlena je bila u Institutu za književnost i umjetnost u Beogradu da bi bila optužena u sudskom procesu i ostala bez posla, a nakon internog samoupravnog procesa organiziranog u Zavodu, na sudu oslobođena svake krivnje. U Ljubljanu se preselila 1991., gdje je državljanstvo dobila 1993., nakon brojnih napada i kleveta u slovenskim medijima. Sa suprugom Božidarom vodila je mirovne akcije od 1986. i tijekom rata pružala gostoprimstvo bosanskim i hrvatskim izbjeglicama te organizirala s njima ljetnu školu za mlade. Sastavila je i knjigu o pravima djeteta na bosanskom, srpskom, hrvatskom, crnogorskom i slovenskom jeziku, koja je distribuirana svim osnovnim školama i izbjegličkim centrima u Sloveniji, a knjiga je prevedena i na romski jezik.
Predavala je na mnogim jugoslavenskim, europskim i američkim sveučilištima. Na Filozofskom fakultetu u Ljubljani predavala je srpsku i hrvatsku književnost na slavistici i Balkanske žene na sociologiji kulture. Uz to glavna je urednica časopisa ProFemina u Beogradu, vodila je Srpski kulturni centar "Danilo Kiš" u Ljubljani kao i Institut za Balkan i Mediteran Studiji i kultura u Ljubljani. Dobitnica je brojnih nagrada, uredila je i napisala više od šezdeset knjiga i antologija, više od četiri stotine studija, nekoliko stotina eseja, pisala je romane, drame, libreto i bavila se prijevodima.
- Revolucija, kao i uvijek, mora započeti – promisliti, isplanirati, poetizira – u kulturi, izjavila je jednom prilikom.