razgovor uoči večerašnje premijere
Petra Blašković režira "Dall’Istria… con amor!": Velik izazov je kao čovjek pristupiti ljudima
Petra B. Blašković (Snimio Dražen Šokčević)
"Dall’Istria… con amor!" (Iz Istre… s ljubavlju!) naziv je predstave u režiji pulske glumice Petre B. Blašković koja će biti premijerno izvedena večeras u 19.30 sati u riječkom Hrvatskom narodnom kazalištu Ivana pl. Zajca - Talijanskoj drami. Glumica je već imala režiserskih uradaka, no predstavlja se u toj ulozi po prvi put u riječkom HNK-u, i to s veoma specifičnom predstavom.
Četveroručni doživljaj Istre
Iako ste se već predstavili kao redateljica, u riječkom kazalištu debitirate cjelovečernjom predstavom po tekstovima Drage Orlića, kao i Vašim tekstovima o Istri?
- Kada me Giulio Settimo, direktor Talijanske drame riječkog Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca pozvao da napravim predstavu o Istri, prva pomisao je bila da na jedan ili drugi način želim da u toj predstavi bude prisutan Drago Orlić, jer je moj doživljaj Istre isto tako satkan ne samo od vlastitih iskustava, nego i kroz ono što sam doživljavala čitajući, poznavajući i prateći njegov život posvećen Istri. Mislim da je on jedan od onih koji je Istru opisao, živio i predstavljao drugima na tako poseban, autentičan način, kakav može samo čovjek koji Istru voli i o njoj brine.
Drago Orlić nije dramski pisac, a njegova poezija, priče, novinarski članci te likovi koje je stvorio izrazito su dramskog karaktera. Njegovo životno djelo gdje su utkane priče vezane za prostor, ali i cijeli opus posvećen osobama koje su se u Istri rodile i napravile pomak u čovječanstvu izvan granica Istre, bio je temeljni element na koji sam htjela konstruirati dramsko djelo. Unutar njegovog djelovanja postoji afinitet i izbor koji se poklapa s mojim, ali sam htjela dodati još neke priče, situacije ili elemente koja sam više puta tijekom života promatrala i doživjela, i koje su na mene ostavile autentičan trag. Ovaj je tekst, mogu reći, četveroručno napisan, i nadopunjavamo se u jednoj prirodnoj simbiozi. Teško je reći da postoji jedan tekst o Istri, to je jedan od milijun načina na koji se o Istri može pričati.
Sve to uvjetuju epoha, ljudi s kojima smo se susreli, ali i senzibiliteti onoga što je za svakoga od nas najbitnije, tako da smatram da su ove razglednice koje smo željeli predstaviti tek mali dio u velikom moru istarskih priča. Žanrovski i satirički pristup Drage Orlića je ono što me zanima, biti oštar na jeziku kako bi nas to potaknulo na promišljanje i na veću svjesnost o onome što smo spremni izgubiti kako bismo dobili nešto što nam se možda čini veće i vrjednije. Ali iskustvo drugih zemalja i prostora pokazuje da je najbitnije znati nešto sačuvati i zaštititi, a ne rasprodati. Tome nas uči i jedan od prizora u predstavi, »Ples mrtvaca« Vincenta iz Kastva koji kazuje da su novac i bogatstvo tek iluzija života. Tu ima ulomaka Zvane Lakodelca, tu su brojni predgovori knjiga, štorice o štrigama i štrigunima…
Priča iz perspektive koze
Nedostaje li Vam biti na sceni, kako ste se snašli s druge strane pozornice?
- S jedne strane nedostaje mi biti na sceni, jer bi svakom glumcu bio užitak glumiti s takvim ansamblom koji je duhovit, inspirativan, kreativan, a s druge strane ne nedostaje mi glumiti jer je privilegija i čast vidjeti njih kako su oživjeli riječi na papiru. Dok režiram, moram priznati da je ta dimenzija posla zanimljiva i meni kao glumici, jer tako učim o glumi, o sebi kao glumici, čovjeku... Velika razlika je kada je glumac - glumac, bavi se svojom ulogom i kada se bavi ulogama s drugim licima na sceni. Veliki izazov za redatelja je kao čovjek pristupiti ljudima, umjetnicima i biti u stanju moderirati ljudske dinamike odnosa, nesigurnosti, poticati na stvaralaštvo, to je u današnjem društvu velika privilegija jer glumci se prepuštaju redateljima i zato je kada režiram najbitnije uspostaviti odnos povjerenja, pažnje i ljubavi.
U predstavi glumi niz poznatih glumaca, kako su raspoređene uloge?
- Ovo je ansambl predstava i zapravo je nastala po mjeri svakog glumca. Prije samog rada na predstavi, imala sam tri dana na kraju prošle sezone gdje sam se s glumcima upoznala i gdje su oni meni pokazali, iako u kratkom roku, veliki potencijal i različite osobnosti. Dok sam slagala i pisala predstave, željela sam vidjeti svakoga od njih jednako zastupljenog. Nudili su mi veliku paletu mogućnosti, jer su jako svestrani.
Vidjet ćemo ih u različitim svjetlima, jer su razglednice različitih dramskih žanrova; zastupljena je i commedia dell’arte, ima elemenata mjuzikla, lutkarskog i cirkuskog kazališta, a predstava je čak i žanrovski pomaknuta, jer je sve pričano iz perspektive koze. Ne pričaju nam ljudi priču o Istri, nego čista bića koja vole suživot s ljudima i vrlo objektivno promatraju što se oko njih događa pa tako iz njihove iskrenosti i čistoće mogu reći sve.
Hoće li predstava doći i do istarske publike?
- Znam da su predviđena gostovanja. Dana 28. prosinca smo u Umagu, a dogovaraju se i druge izvedbe.
Radite toliko toga istovremeno, kako uspijevate koordinirati i složiti raspored u tako različitim projektima i žanrovima?
- Meni je svaki dan ispunjen i u promišljanju o kazalištu. I kada se posao ne materijalizira, on postoji, ova predstava je sazrijevala u meni mjesecima, kao što drugi izazovi sazrijevaju desetljećima prije nego što se fizički dogode. Ne znam kako bih živjela svoj život, a da svaki dan ne nađem jedan kazališni zadatak. Smatram da je kazalište bogato mnogim segmentima. Kazalište me tjera na promišljanje o životu - pedagoška dimenzija podjednako je bitna kao i ona umjetnička, i premda mogu izgledati kao različite stvari, stapaju se kao jedno, a to je po meni promišljanje o životu, o ljudima i o njihovim emocijama.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
