Enormna popularnost romana u tadašnjoj Francuskoj je potaknula razvoj pokreta za očuvanje povijesne baštine i bitno ojačala neogotičku arhitekturu
(Snimio Duško Marušić Čiči)
"Zvonar crkve Notre-Dame" najkraće bi mogao biti definiran kao povijesni roman Victora Hugoa, odnosno djelo o Parizu s kraja 15. stoljeća, pisan u duhu romantizma. Mnogi kritičari definiraju taj roman kao djelo o tri nesretne ljubavi (Esmeralda voli kapetana Phoebusa, a za njom pate dobri grbavac Quasimodo i zli arhiđakon Frollo). Mnogi su definirali to djelo i kao "epopeju o Katedrali kao 'glavnom licu' i predstavniku čitave jedne epohe na zalazu.
Enormna popularnost romana u tadašnjoj Francuskoj je potakla razvoj pokreta za očuvanje povijesne baštine i bitno ojačala neogotičku arhitekturu.
Mnogima će i prva asocijacija, posebice onima koji preferiraju sedmu umjetnost, biti i poznati film s kraja pedesetih godina, gdje su glumili Gina Lollobrigida, Anthony Quinn i Jean Danet. Godinama kasnije, 1996. Disneyjev je studio snimio istoimeni animirani film.
No, ovo je povijesno djelo postalo i predstava za djecu, i to zahvaljujući Teatru Naranča, koji je ovaj roman prilagodio djeci.
(Snimio Duško Marušić Čiči)
- Zvonar crkve "Notre-Dame" bila mi je jedna od dražih priča kao djetetu. Zato sam se često u Naranči zalagao za postavljanje upravo tog naslova. Moja je upornost dovela do toga da me se pita "Zašto ga ne bi ti režirao?" Prvenstveno sam glumac i uvijek bih radije birao biti na sceni, no ovo mi je bio izazov, a u karijeri volim prihvaćati izazove pa sam tako prihvatio i ovaj. Drago mi je što uz režiju potpisujem i adaptaciju teksta, pa sam već u pisanju mogao sam odrediti ton kojim želim voditi predstavu. Original je vrlo mračan te je zahtijevao puno intervencija kako bi se prilagodio djeci. Dirljiva je to priča koja djecu uči i starije podsjeća da prava ljudska ljepota dolazi iz našeg srca.
(Snimio Duško Marušić Čiči)
Trudio sam se u tekstu, a kasnije i režiji staviti naglasak upravo na to. Jako sam ponosan na ovu predstavu i cijeli ansambl i autorski tim. Smatram da su svi iz autorskog tima napravili odličan posao i beskrajno sam im zahvalan na tome, a uz ansambl kakav sam ja imao, ne mogu se ni zvati redateljem. Takvom ansamblu je potrebno samo pustit dovoljno slobode i nemate straha. Ja sam bio više kao vanjsko oko. Išao sam iz pozicije glumca. Smatram da je glumac ravnopravan autor redatelju, te osobno volim dobiti slobodu u umjetničkom stvaranju u procesu. To sam omogućio i njima i pokazalo se kao pun pogodak, kazao je redatelj predstave Irin Šime Rabar.
Kako je mogla vidjeti oduševljena publika, priča je to o pravim vrijednostima i ljubavi, koja govori o tome kako ljude ne treba suditi po vanjštini, već po onome što dolazi iznutra, a premda je to općeljudska tema, prikazana je na jednostavan, ali maštovit način, razigran, da bude djeci razumljiva i poučna što se vrijednosti koje predstavlja tiče.
(Snimio Duško Marušić Čiči)
Uz glazbu bračnog para Giorgi - Irene i Maura, uloge su ostvarili Majkl Mikolić, Jura Ruža, Katja Rabar, Silvijo Švast, a za efektnu scenografiju bio je zaslužan Majkl Mikolić. Izradu lutaka potpisuje Marija Pletikosić, kostimografkinja je Valentina Ferlin-Živić, a koreografije je kreirala Katja Rabar.
(Snimio Duško Marušić Čiči)
Radnja teče linearno, a iz konteksta knjige "izvučen" je onaj dio fabule koji se odnosi na općeljudske vrijednosti, na dobrotu i ljubav, bez prevelikog tumačenja povijesnih slika i prilika. To je i svojevrsni iskorak ovoga Teatra, koji je pretežito postavljao, uz autorske predstave, atemporalne bajke. Ovoga je puta predstavljena složenija knjiga.