"ŠUFITPUPPEN": Lutke s tavana bore se protiv pogrešne stvarnosti

Radi se o multimedijskom projektu Gordane Majnarić, umjetnice koja živi u Beču i Gajani, gdje još od 1980-ih producira kaširane lutke različitih dimenzija, koje predstavljaju njezine prijatelje i bliske osobe, ali i slavne likove. Autoričine lutke žive u skladu i harmoniji u gajanskoj Kući lutaka i vrtu kao "stanovnici" konceptualnog projekta "Gajana 1980". Izložba u Novigradu prezentira dio eksponata Kuće lutaka izabranih metodom "curator & artist choice" ili Jerica Ziherl & Gordana Majnarić s namjerom da vizualizira dio postojećeg ambijentalnog postava lutaka – almanaha iz Gajane

Zvuči pohvalno kada vas u prostoru nekog muzeja dočeka puno zanimljivih posjetitelja, ali kada se u tom mnoštvu pomiješaju živopisne kaširane lutke ljudskih formi i živi ljudi, gledano sa strane nameće se pitanje: Tko je komu došao u posjet?   Jer u današnjem društveno-ekonomskom sustavu "Velikog brata", kada tek uvjetno govorimo o slobodi mišljenja i riječi, pomalo orwellovski možemo konstatirati da su i živi ljudi današnjice lutke, marionete na nevidljivu koncu.

Tim bi se riječima mogao opisati retrospektivni postav izložbe "Šufitpuppen", angažirane umjetnice Gordane Majnarić postavljen još danas u novigradskom Muzeju Lapidarium.

Premijerno u Hrvatskoj

Radi se o multimedijskom projektu umjetnice koja živi na relaciji Beča i Gajane gdje još od osamdesetih godina protekloga stoljeća producira kaširane lutke različitih dimenzija, koje predstavljaju njezine prijatelje i bliske osobe, ali i slavne likove. Autoričine lutke žive u skladu i hramoniji u gajanskoj Kući lutaka i vrtu "ruina te skulptura" kao "stanovnici" konceptualnog projekta "Gajana 1980" začetog s namjerom revitalizacije istarskog sela Gajane. Izložba u Novigradu prezentira dio eksponata Kuće lutaka izabranih metodom "curator & artist choice" ili Jerica Ziherl & Gordana Majnarić s namjerom da vizualizira dio postojećeg ambijentalnog postava lutaka – almanaha iz Gajane. Osim replike u Ashevillu, u Sjevernoj Karolini (SAD), izložba po prvi put u ovakvom obliku gostuje, odnosno, prezentira se i prikazuje u Hrvatskoj. Nazvana je zove "Šufitpuppen", što označava mjesto na kojem se te lutke inače nalaze, odnosno autoričin tavan.

Kaširani život kao imitacija života

Svaka izložena lutka koja se privremeno preselila u Lapidarium nosi vlastito ime (identitet), a poneke od njih dočekale su nas u parovima. Lutke su to s karakterom koje izražavaju svoja emocionalna stanja, pa se naglašena srdžba, gnjev, strah ili očaj, zrcale u promatraču reflektirajući istovjetnu emociju u njemu dok ih susreće na putu u njihovom novom muzejskom domu.

Najimpozantniji dio izložbenog prostora, koji tematski zaokružuje ovu neobičnu izložbu "kaširanog života" vodi nas do instalacije nazvane "Salto vitale" gdje kostur i haljina kreirani od mrežastih plastičnih vreća za povrće vise obješeni jedno pored drugog s mnoštvom odbačenih starih papirnatih cipela uokrug, čime je umjetnica pomalo A. B. šimićevski ekspresivno iskomentirala što ostaje od čovjeka nakon fizičke smrti. Kao u stihu iz pjesme "Ukop druga": "… O tko je taj što ostavi te manje vrijednim nego kao kakvu stvar, lešinu jednu što zakopa se i ostavi…"

U stražnjem je dijelu muzejskog prostora, uz zabranu pristupa djeci, postavljeno nekoliko lutaka manjih dimenzija grupiranih u hetero i homoseksualne parove koji vrlo eksplicitno prikazuju scene iz svog intimnog života.

Tako je na ovoj izložbi ili bolje rečeno utjelovljenom životu lutaka otvorena mapa/ vremeplov kroz vrijeme i ljudsku psihu, stanje (ne)svijesnog,   jer u jednom kutku muzeja skrovito na sve (ne)žive lutke motri glava Sigmunda Freuda oca utemeljitelja psihoanalize u kojoj istražuje i objašnjava one najdublje čovjekove pokretačke mentalne sile koje određuju ljudsko ponašanje. Stoga ova izložba budi katarzu u promatraču jer su autoričine lutke oslobođene svojih potisnutih emocija, pa samokontolirani gledatelj u njima može pronaći svoje dvojnike (lutke) i osloboditi vlastite potisnute asocijacije.

Gordana Majnarić, svestrana angažirana likovna umjetnica koja se bavi crtežima, fotografijom, kolažom, skulpturom, videom, tekstualnim strukturama, slikanjem, te objektima i instalacijama u prostoru, svojim kulturno-edukacijskim-ekološkim angažmanom započetim davnih 1980-ih godina dosljedno je citirala svoj credo i na ovoj work in progress novigradskoj izložbi: "Ja se ne borim za bolju budućnost. Borim se protiv pogrešne stvarnosti."