IZLOŽBA ROBERTE WEISSMAN NAGY

Ne zaboravi disati

| Autor: Mladen RADIĆ
Neven LAZAREVIĆ

Neven LAZAREVIĆ


Pred nama je djelo umjetnice koja problematizira problem potpunog straha. Danas je strah jedna od kategorija koja je najprisutnija u našem svijetu, strah se producira iz raznih vidova. Sve ideologije do danas su koristile strah kao jedno od najvećih snaga homogenizacije društva i načina upravljanja tim društvom, a strah je nešto što je najveća konstrukcija i destrukcija u jednom, kazao je Milan Marin, predsjednik HDLU-a Istre

 

Izložba pulske umjetnice Roberte Weissman Nagy pod nazivom "Ne zaboravi disati" otvorena je preksinoć u galeriji Srpskog kulturnog centra. Osim umjetnice, na otvaranju su govorili arheologinja Narcisa Bolšec Ferri, predsjednik Hrvatskog društva likovnih umjetnika Istre Milan Marin i u ime galerije Milan Rašula.

Kamo to vodi

Weissman Nagy izložila je site specific rad koji se sastoji od video rada i prostorne instalacije - velikog "tepiha" od mahovine s Velebita koju bere njena svekrva, a umjetnica je održava već nekoliko mjeseci i dvaju vesala na njemu koji su vlasništvo jednog restorana. Instalacija je povezana s kratkim videom u kojem umjetnica pliva po moru, koristeći vesla, što ima svoju simboliku.

- Inspiracija nastaje tako što ja postojim, svaki dan ispočetka, svakog trena, kada sam sama sa sobom i s ljudima, gledam ovo oko sebe, kamo to vodi. Sam naziv izložbe odnosi se na to da smo gotovo sve ljudske, prirodne stvari polako zaboravili i ja se nadam da nećemo doći do trenutka da ćemo zaboraviti disati. Video koji sam radila s Christianom Pinzanom je ista tema, plivala sam šest sati, veslala bez barke, uzaludno, bespomoćno, održavala se na površini kao što se u životu održavaš na površini u svim situacijama, a ista ta vesla su odlivena u selotejpu, nalaze se na mahovini, u jednom kontrastu materijala koji dovodi do apsurda naših pokušaja plastifikacije života, kaže autorica.

       - Bavim se mojim odnosima sa samom sobom i ljudima, odnosima između ljudi, često se i bojim, ali danas sam sretna i voljela bih da vi budete sretni na ovoj izložbi, poručila je.

- Pred nama je djelo umjetnice koja problematizira problem potpunog straha. Danas je strah jedna od kategorija koja je najprisutnija u našem svijetu, strah se producira iz raznih vidova. Sve ideologije do danas su koristile strah kao jedno od najvećih snaga homogenizacije društva i načina upravljanja tim društvom, a strah je nešto što je najveća konstrukcija i destrukcija u jednom, kazao je Milan Marin otvarajući izložbu.

Mogućnosti ili nemogućnosti

- Osnov priče za konzumaciju ovoga su oči koje su samo malo ispred duše i koje ne prenose osjećaj u mozak nego idu direktno u dušu, a to je uvijek onda kada je Roberta u pitanju. Nikad nećete znati s čime će vas iznenaditi, ona će uvijek imati svoje teme. Te su teme gotovo iste, a potpuno različite. Te su teme pitanja žena, pitanja mogućnosti i nemogućnosti. Ne bih se složila sa strahom, uvijek bih rekla da su to mogućnosti ili nemogućnosti, ali kada je Roberta u pitanju onda su to mogućnosti – hoćeš, nećeš, moraš. Ona je dovoljno uporna u svojoj kreaciji i dovoljno kreativna u svojoj upornosti da sve to može napraviti s vodom, kamenom, metalom i sada je počela raditi nešto s nekom "mahovinetinom". Njoj je to nešto što nema korijena, nešto čemu nije potrebno ništa da bi opstalo i nešto što ju sigurno uveseljava na takav način da mora doći do svakoga od nas, kazala je Narcisa Bolšec Ferri.

Otvorenje izložbe, na želju umjetnice koja je slavila rođendan, uveličao je Skandal bend, s članovima iz Vranja i Pule. Izložba ostaje otvorena do 9. srpnja.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter








Web kamere

Pula

Pula: Gradilište Studentski dom
Pula: Gradilište Studentski dom

Pula

Pula: Korzo, Giardini
Pula: Korzo, Giardini