Akcija oslikavanja zidova stare mornaričke kasarne kroz projekt "Gradimo Rojc" privedena je kraju. Nakon što su na prvom katu sjevernog krila Društvenog centra Rojc murale izradile Ana Kuna i Nina Maria Milotić, mlade pulske umjetnice iz Škole primijenjenih umjetnosti i dizajna, sliku je u istom hodniku završio i Valent Hrvatin, član Udruge cerebralne paralize Istarske županije i Hrvatskog društva likovnih umjetnika.

Tempera na zidu

Njegov mural, inspiriran okom, zapravo okom s dvije šarenice, kako sam kaže, bio je zamišljen kao crno-bijela igra točkica, krugova i linija da bi s vremenom prerastao u "reljef" boja na zidu. Valentovo "Oko", nazovimo tako sliku, inaugurirano je na maloj svečanosti - maloj samo zbog strogih epidemioloških mjera.

- Oko je na početku trebalo biti istočkano, ali u tijeku procesa dogodila se promjena i okrenuo sam se boji. Inače radim dosta s točkama, zanima me pointilizam, koji sam nedavno otkrio kod jednog umjetnika, preuzeo me i time sam se počeo baviti. Dugo je trajao taj rad na zidu, radio bih ga i duže da sam imao vremena, no onda vjerojatno ne bi ovako izgledao. Rokovi su bili zadani, postojalo je vremensko ograničenje i mural je trebalo završiti, a super je što se okrenuo u nešto sasvim neočekivano, priča nam Valent Hrvatin dok rukom prelazimo preko impasta na zidu.

Nakon likovne naobrazbe u Zagrebu, mladi Puljanin već nekoliko godina vodi likovne radionice u Udruzi cerebralne paralize, ali svakodnevno se posvećuje i vlastitim kreacijama. Ove je godine imao samostalnu izložbu u Kinu Valli, lani u Rijeci, pretprošle godine u Rojcu, dok skupne izložbe više i ne broji.

No, rad na zidu, novom mediju za umjetnika, sasvim je novo iskustvo.

- Sve sam radio temperom, ona dobro funkcionira na zidu. I drugi murali u zgradi rađeni su temperama, poneki sprejem, ali sprej nisam želio jer je toksičan, priča Valent.

Dok inače za stolom s kistom ili olovkom u ruci provodi sate nad platnom ili papirom, rad na vertikalnom zidu u hodniku donio mu je, s obzirom na ograničenja koja pred njega stavlja cerebralna paraliza, neke nove zahtjeve, napore, ali i izazove. Mašta li, unatoč tome, o još nekom praznom zidu Rojca?

Čudesan svijet spirale

- Naravno, bude li još sličnih projekata, rado ću se odazvati. Htio sam raditi na zadnjem katu Rojca jer je tamo manja cirkulacija ljudi, a volim raditi u miru. Na kraju sam prihvatio ovu lokaciju jer su mi rekli da će i tu biti mirno, što se baš i nije pokazalo tako. Ali, ipak sve je prošlo dobro i zadovoljan sam učinjenim, priča Valent dok nas vodi hodnicima do sjedišta svoje udruge gdje čuva svoje najbolje radove.

Tu vidimo da stvara apstraktne i realistične slike, ali i da se okušao u hiperrealizmu pa nam pokazuje olovkom nacrtano oko (i opet oko!), koje mu je donijelo ulaznicu za HDLU.

- Takve stvari mi predstavljaju velik gušt, ali iziskuju jako velik napor i zahtijevaju puno vremena. S druge strane, za neke apstraktne stvari motorika mi ne predstavlja problem, poput ovih tempera na platnu za "Čudesan svijet spirale". Ali radim stalno, tako da će uskoro biti još materijala za neke nove izložbe, zaključuje Valent.

Povezane vijesti

• Završna prezentacija uspješne radionice SoundPaintinga
• O bubnjarskim metlicama i saksofonu
• GRADIMO ROJC: Stara portirnica postaje informativni centar, otvoren i korisnicima i gostima