Labinska slikarica Adalgisa Škopac izlaže u galeriji Arte Sempione u Rimu. Trideset godina rada nije dovoljno da objasni kako je jedna istarska slikarica došla do toga da slika aktove koji su tako neobično čedni. Pa ipak, izložba "Nudi & Fragranze cromatiche" ("Aktovi i kromatski mirisi"), upravo otvorena u galeriji Arte Sempione u Rimu, govori upravo o tom putu.

Evokacija

Slikanje za nju nije čin koji proizlazi iz potrebe za prikazivanjem, već čitanje vanjskog svijeta i istraživanje ženskog unutarnjeg svemira. Adalgisa Škopac rođena je i odrasla u Drenju pored Labina a Istra je ostala je središnja točka njezina istraživanja. Istarske krajolike predstavila je na svojoj prvoj izložbi u Rimu 2002 u galeriji Forum Inter Art u organizaciji Veleposlanstva RH u Rimu.

(Privatni album)

Obrazovana na Pedagoškom fakultetu u Rijeci, gdje je diplomirala 1991. godine u klasi slikarice Ksenije Mogin, svoj je umjetnički identitet izgradila kroz strukturirane tematske cikluse: "Beskraj", "Živo vrijeme", "Istarski pejzaž", "Mirisi boja". Svako od ovih poglavlja produbljuje drugačiji aspekt njezina odnosa s vidljivim svijetom. Dugi niz godina njezina su platna bila okrenuta prema van, prema krajolicima, šumama i cvatu koji okružuju njezinu kuću i atelje u Labinu. Priroda se tamo ne pojavljuje kao dokument, već kao evokacija, "kromatski mirisi". Oblici i boje koji ne opisuju, već sugeriraju. Slikarstvo je to koje daje prednost percepciji nad voljom za pukim prikazivanjem. Zatim se fokus postupno pomaknuo prema unutra.

"Ciklus aktova", koji je u središtu rimske izložbe, čini se da je nastao kao intimnija potreba. To su ženski likovi u kojima svjetlost zamjenjuje volumen, građeni ne kako bi težili anatomskom savršenstvu, već kako bi se približili dimenziji koju je teže definirati. Nicolina Bianchi, povjesničarka i likovna kritičarka koja godinama prati njezin rad, u kritičkom eseju kataloga piše o "malim i okretnim Venerama, nikada provokativnim", o ženama "opisanima s onim simpatičnim bljeskom žive ironije, poput modela pred ogledalom nezainteresiranih za žudeći pogled imaginarnog voajera." To je analiza koja dobro pogađa paradoks ovih aktova. Izloženi, ali nikada udvorni. Vidljivi, ali lišeni zavodničke namjere. Boja u ovom ciklusu gotovo zamjenjuje odjeću, ona definira i gradi lik. Žute boje koje osvjetljavaju tijela poput svjetlosnih kulisa, plavetnilo ogrlica i narukvica koje ih krase bez pokrivanja, crvene elipse koje izmišljaju maštovita pokrivala za glavu. Kao da Škopac pretvara odjeću u slikarstvo.

(Privatni album)

Golotinja nikada nije apsolutna, već filtrirana stalnom kromatskom milošću. Blage boje, nikada agresivne, grade bisernu, gotovo oniričnu atmosferu koja promatrača drži izvan same scene. Tehnika je ulje, slikarici omiljeno od samih početaka, ali ovdje korišteno s neobičnom slobodom. Prozračnosti koje kao da olakšavaju kompaktnost medija, lazuri koji daju naslutiti više nego što pokazuju. Žensko tijelo postaje teritorij formalnog koliko i psihološkog istraživanja, opisano, kako piše Bianchi, "dosljednom lakoćom", bez prepuštanja senzualnim skretanjima.

(Privatni album)

Oba smjera

Nije slučajno što se izložba otvara u Rimu, gradu koji je oduvijek pomno pratio kreativno stvaralaštvo Adalgise Škopac. Često se to događalo putem stranica časopisa "Segni d'Arte", koji izdaje i uređuje Nicolina Bianchi, a koja od 2003. godine posvećuje umjetnici kritičke osvrte za njezine izložbe. Veza između Istre i Italije je, uostalom, biografska koliko i kulturna. Škopac pripada onoj tradiciji jadranskih umjetnika koji su oduvijek gledali u oba smjera mora, prema istoku i prema zapadu, gradeći vizualni identitet koji je teško svesti na samo jedno kulturno područje. Općina Raša dodijelila joj je 2019. godine priznanje za trideset godina karijere. To postignuće, u svjetlu ove retrospektive, doima se kao putanja koja se još uvijek razvija. Putanja slikarice koja je s vremenom pronašla hrabrosti slikati ono što je najteže gledati: ne krajolik kroz prozor, već krajolik ženskog tijela i psihe. Izložba "Nudi & Fragranze cromatiche" bila je otvorena do 3. svibnja.

(Privatni album)

Male i okretne Venere

Nicolina Bianchi, povjesničarka i likovna kritičarka koja godinama prati njezin rad, u kritičkom eseju kataloga piše o "malim i okretnim Venerama, nikada provokativnim", o ženama "opisanima s onim simpatičnim bljeskom žive ironije, poput modela pred ogledalom nezainteresiranih za žudeći pogled imaginarnog voajera."

Povezane vijesti

• PRVI SAZNAJEMO: Potvrđen je prvi slučaj koronavirusa u Istri!
• Saznajemo detalje o prvoj zaraženoj osobi iz Istre. POD POSEBNOM PAŽNJOM JOŠ TRI MLAĐA MUŠKARCA S POLUOTOKA JER SU RADILI S NJIM
• ISTRA NAJUGROŽENIJA U HRVATSKOJ: U tijeku je do sada najvažniji sastanak Stožera civilne zaštite. U Labinu moguće i drastične mjere. Svi se pitaju gdje su se zaraženi Labinjan i njegov kolega kretali prije nego što su smješteni u bolnicu