Marijan Crtalić i Bojan Šumonja (Danilo MEMEDOVIĆ)
Crtalić se u petak u podne susreo i s učenicima Škole primijenjenih umjetnosti i dizajna pod vodstvom profesora Denisa Sardoza te im kroz moderiranje Bojana Šumonje između ostalog ispričao o svom životu, kako to da je od slikarstva prešao na nove medije
U Galeriji Poola u petak se predstavio Marijan Crtalić, sisački umjetnik koji živi u Zagrebu, a njegova izložba nosi naziv "Izgubio sve sam bitke, al' još vodim rat".
- Izložba se fokusira na moje istraživanje samog sebe dok istražujem materijale koje sam prije radio. Bavio sam se istraživanjem Željezare Sisak odnosno njenom propašću u suvremenoj Hrvatskoj. Ona je za vrijeme Jugoslavije zapošljavala 15 tisuća ljudi, a sada ih je sve skupa tamo stotinjak. Znači, 15 tisuća manje radnih mjesta i duplo više stanovnika je ugroženo time. Ima ta priča, odnosno mit, koji manje-više odgovara stvarnosti da je nekad cijeli Sisak zapošljavao ljudi više nego što danas ima stanovnika, kaže Crtalić.
Istraživanje
On je krenuo to istraživati, no kada je kasnije krenuo to problematizirati kroz izlaganja, performanse i medijske nastupe te izjave došao je do zaključka da to nije poželjna tema.
- Tu sam pretrpio stresove, prijetnje, pa i sudski progon od bivšeg sisačkog gradonačelnika tako da sam onda fokus s tog istraživanja pomaknuo na samog sebe kako se ja osjećam dok to radim, kaže on.
To što je ispričao nije prikazano na dokumentaristički nego na simbolički način, u tri videa, koja predstavljaju odabir s jedne druge izložbe tako da je suzio cijelu priču. Dva kratka videa vrte se u petlji, u kontinuitetu, dok je treći video dokumentaristički snimak željezare dok je još radila prije više od desetak godina. To su vodili američki vlasnici kojima je bilo skuplje proizvoditi vani nego u Hrvatskoj pa su sva postrojenja iselili, a ugovor im je takav da se nisu dužni pridržavati zakona Republike Hrvatske i otpuštati radnike. Cijela ta priča tako podsjeća i na nešto drugo, Puljanima puno bliže.
Crtalić se u petak u podne susreo i s učenicima Škole primijenjenih umjetnosti i dizajna pod vodstvom profesora Denisa Sardoza te im kroz moderiranje Bojana Šumonje između ostalog ispričao o svom životu, kako je od slikarstva prešao na nove medije, što je to "novokomponirano hrvatstvo" te što ga je posebno motiviralo da se krene baviti sisačkom željezarom i sudbinom njenih radnika.