U sklopu izložbenog programa Gradske galerije Fonticus u Grožnjanu predstavljene su dvije samostalne, ali međusobno povezane izložbe. Za jednu je zaslužan Zoran Leko i zove se "Nelinearno istraživanje prostora (Hommage)", a autorica druge izložbe je Tereza Pavlović Leko i zove se "Nelinearni tijek kreativnosti". Ova dvostruka izložba, promišljena kao dijalog između prisutnog i odsutnog, živog stvaralačkog impulsa i trajnog nasljeđa, donosi spoj dva likovna svijeta koji su kroz zajednički život i rad dijelili istu posvećenost umjetnosti, ali i različite poetike izraza.

Sklad i ritam

- Ova izložbena prezentacija posvećena je prijatelju, kolegi i dragom suradniku, Zoranu Leki – umjetniku i arhitektu koji nas je napustio 2020. godine, ali čije stvaralaštvo i dalje živi među nama. Tijekom godina Zoran je u galeriji Fonticus bio prisutan kao samostalni autor i sudionik kolektivnih projekata, ostavljajući trag svojom smirenošću, skromnošću i iznimnom kreativnom energijom. Ova izložba, koju je inicirala njegova supruga i umjetnička partnerica Tereza Pavlović Leko, svojevrsni je hommage njegovom bogatom i raznolikom opusu, rekao je kustos Eugen Borkovsky prilikom otvorenja izložbi.

(Snimio Zvonimir Guzić)

Zoran Leko (1961. - 2020.) bio je po struci arhitekt, no njegovo djelovanje daleko nadilazi granice profesije. Bio je stvaralac prostora – onaj koji promišlja odnos volumena, svjetla i materijala, tražeći u njima sklad i ritam. Njegovi projekti, bilo da se radi o arhitekturi, dizajnu ili likovnim objektima, pokazuju duboko razumijevanje prostora i osjećaj za mjeru.

- Posebno se ističe njegov idejni projekt spomenika Bošku Petroviću, prijatelju i simbolu glazbenog Grožnjana. Leko je promišljao prostor ne samo funkcionalno, već i semantički, kao mjesto dijaloga između glazbe, arhitekture i sjećanja. U njegovim likovnim radovima, poput serije "Objekt 3D for Knifer", prepoznaje se istraživački duh – geometrijske forme, meandri, minimalizam bijele i crne, precizno promišljen odnos svjetla i sjene. Ti objekti nisu samo dizajnerske strukture, već samostalne skulpturalne cjeline, dokaz da prostor može postati misaona kategorija. Zoran Leko stvarao je u duhu Vitruvijevih načela – ljepote, čvrstoće i korisnosti – obogaćenih osobnom maštom i poetskim pristupom. Njegov je život zaustavljen u punom stvaralačkom zamahu, ali djela koja je ostavio potvrđuju trajnost istinske kreativnosti, rekao je Borkovsky prilikom otvorenja izložbi.

(Snimio Zvonimir Guzić)

Uz Zoranov hommage, Tereza Pavlović Leko predstavlja svoj novi ciklus "Nelinearni tijek kreativnosti". Njezina umjetnost, premda drugačije naravi, dijeli s partnerovim opusom temeljni impuls i potrebu za istraživanjem prostora, gesta i energije.

- Kod Tereze taj prostor nije vanjski, nego unutarnji: on pripada sferi emocije, intuicije i osobnog doživljaja. Njene slike i objekti otkrivaju kontinuirano kretanje – nepravocrtno, pulsirajuće, gotovo organsko. Svaki rad postaje segment jedne veće cjeline, neprekidnog procesa stvaranja koji ne poznaje početak ni kraj, već samo trenutke zgušnjene energije i refleksije, ističe Borkovsky.

(Snimio Zvonimir Guzić)

Ovaj izložbeni projekt ne slavi samo njihovu individualnu umjetničku vrijednost, nego i zajedničku posvećenost umjetnosti kao životnom pozivu, načinu mišljenja i bivanja. Zoran Leko to je činio kroz promišljanje prostora i materije, Tereza to čini kroz istraživanje unutarnjeg toka energije i boje. Dvoje umjetnika – dva pogleda na svijet – povezana jednom istom silom: potrebom da se u stvaranju pronađe smisao postojanja.

Tereza Pavlović već godinama oblikuje svoj osebujni likovni svijet – tih, ali izrazito snažan, prepoznatljiv i iskren. Od samih početaka svoga javnog djelovanja privlači pozornost likovne publike i kritike specifičnom poetikom, koja se oslanja na gestu i energiju, te neuobičajenom tehnologijom rada koja svjedoči o stalnom istraživanju.

(Snimio Zvonimir Guzić)

- U ovoj izložbi pred nama se ponovno otvara intimni prostor njezina stvaralaštva – prostor koji je istodobno osobna introspekcija i otvoreni dijalog s promatračem. Pred nama nije tek kronološki presjek faza, već promišljeno strukturiran niz radova koji se nižu prema intenzitetu energije i emocionalnog naboja. Svaki rad zrači specifičnim ritmom, a zajedno čine cjelinu u kojoj se osjeća puls stvaralačkog procesa. U njima Tereza poštuje gestu, potiče je, provocira i smiruje. Zna da potez nije samo tehnički čin nego trenutak u kojem se nesvjesno materijalizira. Svaka linija, svaka mrlja, svaka brazda na površini slike zapravo je trag emocije, iskustva i misli. U njenim djelima vidljiva je stalna izmjena napetosti i smirenja – gestualnost se prepliće s kontroliranim, decentnim kolorom, a ekspresivnost s gotovo meditativnom tišinom kadra. Statičnost kompozicije razbija se energijom detalja, slojevima i ritmom koji je istodobno pokrenut i zaustavljen u pravom trenutku. Ta dijalektika čini bit njezina rukopisa: spoj impulsa i promišljenosti, spontanosti i discipline, intuitivnog i racionalnog, rekao je kustos.

(Snimio Zvonimir Guzić)

U nekim ciklusima umjetnica koristi kvadratni format kao prostor za istraživanje tijeka i ritma. Oblici unutar njega sugeriraju elemente prirode – zrak, vodu, travke – ali i urbane fragmente. No, to nisu prikazi stvarnosti, već odrazi unutarnjih stanja.

Odrazi unutarnjih stanja

- Ova izložba otkriva i zrelost autorice, njezinu sposobnost da sintetizira različite faze u jedinstven, prepoznatljiv izraz. Sve što je stvorila, sve kroz što je prošla – sve je sada prisutno, objedinjeno u jednoj čistoj, smirenoj, ali intenzivnoj likovnoj misli. Svaki rad djeluje kao poglavlje romana, a cijela izložba kao gust, ali čitljiv dnevnik unutarnjeg života. Cijeli njezin opus, u svim fazama i ciklusima, povezuje jedno more – njezino intimno, privatno more. More koje ne miruje, koje pulsira, koje se ne iscrpljuje. I dok promatramo njezine slike, i sami postajemo sudionici tog kretanja, tog beskrajnog unutarnjeg dijaloga između oblika, boje i daha, dodao je Borkovsky.

Ova dvostruka izložba svojevrsni je rekvijem jednoj ljubavi, onoj koja je započela upravo ovdje, u galeriji Fonticus, kako nam je priznala Tereza Pavlović Leko. U tom prostoru, u kojem su se prvi put susreli, sada su ponovno zajedno, Zoran kroz prisutnost svojih djela, Tereza kroz živi nastavak njihova zajedničkog stvaralačkog puta.

Povezane vijesti

• Beč: Izložba hrvatske turističke arhitekture
• Muzej arhitekture HAZU: Otvorena izložba "Crtežom kroz sjećanja"
• U Dioklecijanovim podrumima otvorena godišnja izložba hrvatskih arhitekata