Pandemijske nevolje prisutne su u svim segmentima života, što se vidjelo i po prisutnosti posjetitelja na prezentaciji zajedničkog projekta dvojice članova grupe A4 FORMAT, Darka Brajkovića Njapa iz Umaga i Andreja Zbašnika iz Čabra u grožnjanskoj Gradskoj galeriji Fonticus. Zapravo, to je prezentacija dvije autorske serije portretnih radova koji su oblikovani na običnom papiru A4 formata i na kojima dvojica umjetnika problematiziraju istu temu – čovjekovu glavu. Tema je ista, ali se pristup razlikuje, što donosi dva pogleda i dva konačna rezultata, s dva različita i neobična naziva. Njapo je svoju prezentaciju sam postavio i nazvao je najkraće što je mogao, samo znakom & (and), dok se u Zbašnikovim radovima traži nešto "ispred ili iza ogledala".

- U ovom postavu nalazimo značajne otklone od standardnih prikazivanja. Lica koja bismo raspoznali sa sigurnošću skoro da nema. Dvojica autora, iako rade istu temu, znatno se razlikuju pristupom oblikovanju. Ujedinjuje ih ideja projekta. Darko Brajković Đepeto Njapo koristi tonirane vodene otopine raznih, često likovno netipičnih čestica koje preuzimaju ulogu pigmenta. Njima oblikuje niz poprsja, oblike glava, stanovnika svog dijela postava. Niz je brojčano respektabilan, pa se unutar ovog projekta predstavlja samo dio radova realizirane kolekcije. Autor ponekad koristi čvrsti potez kojim određuje oblike, a ponekad dopušta pigmentu da se konformira, rasprostire medijem vode, na papirnatu podlogu. Podloga, obični uredski papir, ponaša se svojeglavo. On nije predviđen za sloj, sliku, već samo za administrativne ispise koji najčešće nemaju emociju, pa je papir isprovociran umjetnikovim činjenjem iskazuje neposlušnost: izvija se pred naporom pigmentirane vodene otopine, reagira na nebirokratske intervencije umjetnika. Njapovi likovi nastaju spontano, djelomično gestualno, istaknuo je kustos galerije Fonticus Eugen Borkovsky.

Uz to je napomenuo i da drugi autor ovog konceptualnog projekta, Andrej Zbašnik, sve svoje crteže naziva autoportretima.

- On djeluje kemijskom olovkom ili flomasterom, ali uvijek linijom na spomenutoj, običnoj podlozi. Neki crteži predstavljeni su fotokopijama originala. Njegove vizualizacije nude gestualno zašarana lica ili pozadine glava. Gustoću i raspored linijskih poteza možemo tumačiti proizvoljno. Promatrač će to činiti shodno osobnom trenutnom osjećaju, raspoloženju, stanju svijesti. Možemo iščitati intenzivno razmišljanje, zbrku pojmovanja, napor niveliranja osobnog stanja. Iskazane spontanim šarama, razmišljanja kao da se bore, preklapaju, bježe iz memorije. Prema intenzitetu, gustoći ili položaju poteza moguće je percipirati stanje motiva. Neke možemo doživjeti kao razmišljanje, nervozu, upit, nerazumijevanje. Tek rjeđe možemo iščitati spokoj ili neangažiranost. Iz udaljene pozicije uočavamo da su tanje linije u snažnijem kolopletu, a ujedinjene ponavljanim ravnijim potezima. Ovaj kanon ponavlja se na svim radovima, kaže Borkovsky o radovima Andreja Zbašnika.

Borkovsky naglašava da oba autora temi pristupaju krajnje nekonvencionalno. Dok se Zbašnik, iako s otklonom, još drži postulata crtačke dokumentarnosti, Brajković čini znatnu devijaciju od realnog.

Ova su dva autora inicirali i osmislili i manifest grupe A4 FORMAT iz kojega se razaznaje da se "A4 format može promatrati kroz kontekst krajnosti između slobode umjetničkog izražavanja na običnom papiru, čistom, bijelom, jeftinom, koji je uvriježeni instrument birokratskog sustava, pa s time često postaje oblik represije. No, mi umjetnici oslobađamo taj nevini prostor, otimamo ga birokraciji te ga označujemo umjetničkim tragovima vizualizacija prema osobnim intencijama..." Po njima "bijeli papir A4 formata postao je materijalizirana energetska matrica, na kojoj tragove ostavljaju plemenita duhovna bića – umjetnici, ali i nadalje birokrati, unutar sveopćeg autoritarnog, komunikacijskog bespuća…"

Za vrijeme otvorenja ove izložbene prezentacije, Darko Brajković Njapo izveo je svojevrsni performans, stojeći s podignutom rukom koja imaginarno grli drugog autora, njegovog dobrog prijatelja i kolegu Andreja Zbašnika, koji opravdano nije mogao prisustvovati otvorenju izložbe.

Andrej Zbašnik iz Čabra, u Rijeci je diplomirao likovnu kulturu, uz dodatni izborni predmet slikarstvo u čemu se usavršavao uz vodstvo akademskog slikara Marijana Pongraca i akademske slikarice specijalistice Ksenije Mogin. Aktivno se bavi likovno – umjetničkim promišljanjem zbilje i pisanjem. Do sada je osmislio i realizirao više samostalnih izložaba slika i umjetničkih projekata.

"Općenito, u svojem likovno umjetničko – istraživačkom radu bavim se problemom medija slikarstva, pisanog teksta, fotografije, videa, performansa, likovne instalacije i konceptualne umjetničke prakse. Na razini jezika i medija, često nastojim te 'prividno' različite medije ujediniti u jedinstvenu cjelinu umjetničkog djela. Promišljam i izražavam različita stanja, odnose i probleme, percepcije, doživljaje i konstrukcije suvremene zbilje", kaže o svojim opredjeljenjima Andrej Zbašnik koji je objavio dvije zbirke pjesama i dva romana.

Česti sudionik likovnih zbivanja u Grožnjanu Darko Brajković Njapo je prve kontakte s likovnim oblikovanjem imao u kamenoklesarskoj radnji djeda Petra Jurića u Pazinu. Tijekom osnovnoškolskog obrazovanja pokazuje interes za trodimenzionalno oblikovanje. Pohađao je klesarsku radionicu Siparis u atelieru Janeza i Aleša Pirnata u Katoru kod Umaga. Sudjelovao je u radu umaške galerije "Um-art" kao i u multimedijalnom projektu "Suvremenost 2002" (produkcija mladih Istre). Izlagao je na brojnim selektiranim kolektivnim i samostalnim izložbama, između ostalog i u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu. Nagrađen je Prvom nagradom na 16. međunarodnoj izložbi minijatura u Zaprešiću 2013. godine.

Povezane vijesti

• Prostori vremena i hommage Aleksandru Rukavini
• Provokativna slika nesigurnosti trenutka
• Svjetlo u likovnim radovima 57 autora