Izložba u Rovinju
Elvis Berton ne slika prirodu kakvu vidi, nego kakvu pamti i osjeća
(Snimila Doris Žiković)
Pazinski umjetnik Elvis Berton na likovnoj sceni je 25 godina, a svoj rad je započeo s prirodom i ona je bila dio svih njegovih ciklusa, no u posljednje vrijeme u nekakvom podtonu, transformirajući je u znak, strukturu, ritam ili atmosferu. Sada joj se vraća izravnije, ali ne i doslovnije. Priroda u njegovim novim radovima nije toliko predmet prikazivanja koliko polazište za promišljanje odnosa između čovjeka, prostora i vlastitog unutarnjeg iskustva. Berton slika svoju emociju pejzaža, pa prirodni elementi prestaju biti samo motivi i postaju svojevrsni vizualni znakovi. Tako list, kišna kap, krug, stablo ili planina više nisu tek dijelovi krajolika, nego elementi osobnog slikarskog vokabulara. Dijelove prirode svodi na ovalne polukružne elemente kao njihove tragove u prirodi. Slike su mu izrazito intimne, nešto povećava, a nešto smanjuje do neprepoznatljivosti. On živi s prirodom, ona je prostor njegovog fizičkog iskustva, ali i prostor introspekcije. U svemu tome je zadržao radoznalost iskrenog nepatvorenog djeteta. Tim riječima je povjesničarka umjetnosti Elizabeta Rogović predstavila umjetnika i njegove radove prilikom otvaranja Bertonove samostalne izložbe pod nazivom "Natura" u Multimedijalnom centru u Rovinju.
Bertonov slikarski postupak je prepoznatljivo njegov, a sliku stvara u slojevima, postupno nanoseći i prekrivajući elemente. Pojedine uzorke otiskuje valjkom, a površinu ispunjava gotovo do posljednjeg centimetra, kazala je Rogović dodavši da Berton ne slika prirodu onako kako je vidi, on slika prirodu onako kako je pamti, osjeća i proživljava.
- Njegove slike nisu topografski zapisi, nego unutarnje karte. Priroda je pritom istodobno stvarni prostor i metafora unutarnjeg svijeta. Nakon svih istraživanja, slojeva, znakova i ciklusa, povratak prirodi stoga se ne čini kao povratak poznatom, nego kao novo istraživanje. Berton joj se vraća bez potrebe da je objasni ili pripitomi. Umjesto toga, rastvara je na njezine osnovne elemente – svjetlo, tamu, vodu, led, vegetaciju, prostor i ritam – i od njih ponovno gradi vlastiti slikarski svijet. Možda je upravo zato njegov povratak prirodi bio neizbježan.
Vraća se onome od čega je, na neki način, sve i počelo: zemlji pod nogama, svjetlu, šumi, tišini i hodanju. Prirodi, zaključuje Elizabeta Rogović.
Izložbu na kojoj je autor predstavio dvadesetak slika iz istoimenog ciklusa nastalih u protekle tri godine priredilo je Pučko otvoreno učilište Rovinj čija je ravnateljica Dubravka Svetličić kazala da vjeruje da će posjetitelji uživati u izloženima slikama, a zbog vrlo zanimljive tehnike bit će organizirane radionice. Način na koji percipiramo umjetnikovo djelo je vizualna percepcija koja potiče emocije, analiziranje i razmišljanja. Svaka slika donosi svoju kompoziciju, a svatko se može zapitati što prvo vidi, zaključila je Svetličić.
Izložba je postavljena do 13. studenog i može se razgledati svakodnevno osim nedjelje od 18 do 20 sati.
