Analogno i digitalno
Od računala do škara i ljepila. Ivan Antunović prvi put izlaže u Puli
(Snimio Mladen Radić)
U Galeriji Hrvatskog udruženja interdisciplinarnih umjetnika otvorena je izložba Ivana Antunovića pod nazivom »A/D« koja će se moći razgledati do 10. studenog. To je ujedno druga i zadnja izložba ove godine nastala u suradnji s Hrvatskim društvom dizajnera i Markom Golubom, a ta suradnja traje već deset godina.
Ivan Antunović je dizajner, glazbenik i izdavač čiji rad povezuje grafički dizajn, glazbu i nezavisno izdavaštvo, a izložba donosi presjek njegovih recentnih projekata s naglaskom na omote glazbenih izdanja vlastite izdavačke etikete, a to dalje uključuje suradnje s domaćim i međunarodnim izdavačima, klubovima i kulturnim institucijama.
Analogno i digitalno
Ovo je Antunovićeva prva pulska izložba, a naslov »A/D« upućuje na analogno i digitalno.
- Već je moju generaciju zapala ta jedna nova tehnologija i nekako sam razvio taj moment kako zapravo koristeći računalo igram se s određenim efektima na način da ih interpretiram i prenesem u nekakav fizički kontekst pa je cijeli ovaj postav, jedan mali zbir toga, nastao proteklih godina i dio je nekakvog kreativnog nereda koji se godinama nagomila. Ova izložba je zapravo nastavak na prošlu postavu u prostoru HDD Galerije u Zagrebu. Za ovaj postav neke stvari su malo i nadopunjene jer u međuvremenu su nastali neki novi segmenti koje sam odlučio predstaviti na ovoj konkretnoj izložbi. Ovo su neki momenti koji su mi naprosto dragi i nekako se uklapaju u ovaj segment izložbe, ali nastali su u nekom sličnom kontekstu, rekao je Antunović koji je uz Kristinu Nefat otvorio izložbu, a zahvalio se i Petri Pletikos i Katji Kliba na pomoći. »Nastojim da ne bude stereotipan efekt, pa izbjegavam generičke efekte, nego nastojim da bude što vjernije onom nečem što bih dobio u stvarnosti, a ne digitalno. Tako da je to nekakva inverzna priča, kroz korištenje digitalnih alata, kaže Antunović i napominje da u njegovom slučaju analogno i digitalno nisu suprotstavljeni pojmovi.
O Antunovićevoj izložbi opširan predgovor napisao je Marko Golub iz HDD-a.
- Ako išta može donekle dobro integralno opisati djelovanje dizajnera, glazbenog umjetnika i izdavača Ivana Antunovića u proteka dva i pol desetljeća, onda je to svojevrsno sijanje identiteta – promišljanje i oblikovanje, uvijek iznova, novih formi, imena, okvira za ono čim se bavi. Prošli put kad smo mu organizirali izložbu u HDD galeriji, prije točno 12 godina, cijeli svoj grafički dizajnerski rad prikazan na toj izložbi potpisivao je imenom Nieuw NDG, odričući se osobnog imena. U glazbenom kontekstu dotad je bio poznat kao Umrijeti za strojem, kao I/II, ubrzo potom kao Valter Horvat, a u nešto novije vrijeme kao Iv/An. U izdavačkom kontekstu djelovao je kao 0/5 ili kao Half Releases, dok recentna izdanja potpisuje imenima dviju novih etiketa: Ovozemaljske stvari (od 2019.) i Tonal Shifts (od 2020.). Za svaki od tih identiteta imao je ili ima vrlo specifičan koncept i priču, i svaki je predstavljao svojevrsna vrata za evakuaciju iz rutine svakodnevnog života, iz okruženja rada u reklamnim agencijama i dizajnerskim studijima na komercijalnim projektima gdje je proveo formativne godine, iz konvencionalnih metoda i formi rada, generičkih rješenja itd.
U tom smislu ovaj njegov projekt, ako sve ovo shvaćamo kao cjelinu, ima eskapistički karakter, ali ipak nije izoliran od stvarnosti i nipošto nije usamljenički – upravo kao izdavač, dizajner i glazbenik, Antunović je jedna od vezivnih figura vrlo vibrantne nezavisne i underground glazbene scene. Izdanja na njegovim etiketama (Ovozemaljske stvari su koncentrirane na domaće i regionalne izvođače, a Tonal Shifts ima internacionalni karakter) pokrivaju čitav niz manje ili više etabliranih lica sa scene, a paralelno s njima oblikuje i omote nosača zvuka i za druge, uglavnom inozemne izdavače (TONN Recordings, Fettkakao, Vinylograph, AU, Creme Organization). Napokon, čak i njegovo fetišiziranje imena i vizuala koji asociraju na podijeljenost, rezove, polovice, janusovske dualnosti (Iv/An, 0/5, I/II, Half Releases, Valter Horvat) kao da sugerira određenu svijest da ti projekti nisu samodostatne cjeline, nego se uvijek dovršavaju u susretu s nekim ili nečim – ljudima čiju glazbu želi podijeliti s drugima, vizualnim referencama na rad ili likovni jezik dizajnera i umjetnika koji ga inspiriraju, klijentima s kojima dijeli isti svjetonazor itd.
Enigmatični akronim A/D
Enigmatični akronim A/D kojim je ova izložba naslovljena daje naslutiti nešto od prirode Antunovićevog kreativnog procesa, a samim tim i artefakata kojima on rezultira – riječ je o presjeku između analognog i digitalnog, između ručnog rada s materijalnim i opipljivim, i projektiranja i stvaranja slika uz pomoć digitalnih alata. Ako se pažljivije pogleda, sav Antunovićev dizajn počiva na razmišljanju o tom presjeku, ali s nekoliko različitih aspekata. Prvi se tiče same glazbe, načina njene distribucije i rituala njenog preslušavanja. Početni zamah u (samo)izdavaštvu napravio je krajem 2000-ih, u vrijeme kada se činilo da je fizičkim izdanjima definitivno odzvonilo, a dijeljenje/prodaja digitalnih datoteka je bilo blizu svog vrhunca, prije nego će na njegovo mjesto zasjesti streaming.
Antunović u svojim pripremama koristi mahom digitalne alate, ali »hakira« njihove mogućnosti ne bi li dobio željene teksture, rastere, šumove, glitcheve koji mu trebaju, a finalni i najosjetljiviji dio procesa je čisti ručni rad. Omote glavnine svojih izdanja dovršava ravnalima, škarama, ljepilom, uz odabir neobičnih vrsta papira, svaki sa svojom teksturom, bojom, volumenom, osjetom pod prstima itd., konstatirao je između ostalog Golub.
