Sandro Vešligaj i David Kumpare
"Glazba postoji samo unutar škole, a učenici ne znaju što se događa u njihovu gradu"
Sandro Vešligaj i David Kumpare (Privatni album)
Duo Sandro Vešligaj (klavir) i David Kumpare (klarinet) u subotu, 31. listopada u 20 sati u pulskoj Zajednici Talijana obilježava 15. godišnjicu zajedničkog rada, što je bio i povod za razgovor.
- David: Suradnja je krenula negdje na početku ljeta 2011. u Rock Caffeu uz čašu piva. Taman sam upisao Muzičku akademiju u Zagrebu. Kako je jedino Sandro tada iz Pule već bio na akademiji, javio sam mu se za piće da vidim njegova iskustva na akademiji.
- Sandro: Da, David je rekao »da se bolje upoznamo« jer zapravo, iako smo išli u istu srednju glazbenu školu, nismo se prije toga družili niti pretjerano komunicirali nego smo se više kolegijalno poznavali s Big Banda jer smo zajedno svirali i s manjih druženja po hodnicima škole za vrijeme odmora. I tako, u Rock Caffeu, ja bih rekao, ipak uz nekoliko čaša piva, došli smo do ideje da napravimo duo i počeli smo slagati potencijalni repertoar.
- David: Krenuli vježbati kod Sandra na jednom raštimanom pijaninu koji nije imao sigurno više od deset žica.
- Sandro: Ha, ha da, ja sam si zamišljao pojedine tonove u višim registrima dok bih svirao jer je stvarno falilo dosta žica…
Nalet entuzijazma
- David: Nije to ništa smetalo. Bio je to tako jedan nalet entuzijazma koji nas još uvijek prati. Prije uspjeha, nitko ne zna kroz koliko teških situacija smo trebali prolaziti da opstanemo kao duo, situacija gdje smo htjeli odustati od profesionalnog svijeta klasične glazbe. Ali, bez obzira na sve prepreke, još uvijek smo tu i ništa nas ne može zaustaviti.
Na vašim koncertima uvelike promovirate djela istarskih skladatelja. Kako reagira publika?
- Sandro: Da, mislim da već negdje od 2014. smo počeli detaljnije nalaziti i proučavati djela hrvatskih pa tako i istarskih skladatelja koji su pisali za klarinet i klavir. I s godinama se sam od sebe izrodio projekt »Cro-classic-ethno« koji sadrži djela hrvatskih i istarskih skladatelja s kojim smo prvo imali turneje po Hrvatskoj, a zatim i u inozemstvu. Gostovali smo u više navrata u Sloveniji, Srbiji, Italiji i Njemačkoj. Tako smo u konačnici i snimili dva CD-a u izdanju diskografske kuće Menart na kojem je zapravo većina kompozicija prvi puta zvučno dokumentirana tako da smo izrazito ponosni na taj naš rezultat.
- David: Okidač za proučavanje djela ovih kompozitora je bilo sigurno i poznanstvo s maestrom Milottijem čiju sam »Fantaziju« uvijek rado izvodio još od srednjoškolskih dana. Ostao mi je tako upečatljiv jedan nastup na kojem me maestro Milotti iznenadio svojim dolaskom kad sam ga vidio kako sjedi u prvom redu. To je bilo baš netom prije njegove smrti. Također, poslije smo Sandro i ja na jednom natjecanju osvojili i posebnu nagradu za izvedbu domaćeg autora upravo s tom kompozicijom. Tu je onda bilo i otkriće velike »Sonate« Brune Bjelinskog, iznimne umjetničke kvalitete koja se također rijetko izvodi.
- Sandro: Naravno, i prvo djelo koje je maestro Okmaca posvetio nama, »Sonatinu«, za koju smo i nagrađeni u Splitu je imalo utjecaja da pokrenemo takav projekt.
- David: Istarske skladatelje shvaćamo kao neku posebnu odgovornost, jer je jako bitno da očuvamo tradiciju i originalnu umjetnost našeg zavičaja. To je posebna glazba, jedinstvena u svijetu.
Upravo ste spomenuli pulskog skladatelja i glazbenog pedagoga koji vam je posvetio nekoliko djela. Što će publika moći čuti za obljetnicu?
- David: Na obljetnici će se moći čuti praizvedba djela »Četiri bagatele« Branka Okmace. Treće je to djelo koje je napisao za nas. Uz »Sonatinu« koju je Sandro prije spomenuo, tu je i iznimno zahtjevna »Tema con variazioni« koja se nalazi na drugom našem CD-u.
- Sandro: Pošto smo poznati široj javnosti po izvođenju istarskih skladatelja, i to često činimo na raznim koncertima, za ovaj koncert smo izabrali djela svjetske literature za klarinet i klavir pa će se na koncertu naći djela Hindemitha, Bernsteina i Geralda Finzija. Naravno, Okmacu smo tu uvrstili jer ga nekako smatramo našim »kućnim« kompozitorom i na neki način podupirateljem našeg dua. A i lijepo je da dva pulska glazbenika praizvedu kompoziciju pulskog skladatelja za domaću publiku na jednom takvom jubileju.
Album
Potičete i skladatelje da pišu djela za klavir i klarinet?
- David: Da. Uz Okmacu, za nas su još skladali i Luka Demarin, Luka Rovis, Đeni Dekleva Radaković. Želimo tako obogatiti suvremenu literaturu koju onda mogu svirati i učenici i studenti. Za naredne godine u planu je album s novim originalnim djelima.
Puno nastupate i u inozemstvu?
- David: U Hrvatskoj smo nastupili na svim najbitnijim pozornicama, a nastupamo svake godine i s par koncerata u inozemstvu. Tu bih izvojio prestižni Torino Chamber Music Festival, koncerti na Festivalu Campus delle Arti u Venetu, koncert u Kulturnom centru Vojvodine u Novom Sadu, na SirmiumArt Festivalu, Konzervatoriju za glasbo in balet u Mariboru... Evo prošli mjesec smo baš imali mini-turneju od tri koncerta u Sloveniji, u Slovenj Gradecu, Mariboru i Domžalama.
- Sandro: Da, u više navrata smo svirali po Sloveniji, Srbiji, zatim Italiji možda najviše te i sjevernoj Njemačkoj, u Hannoveru i Buckeburgu.
- David: I veselimo se nadolazećim koncertima i gostovanjima.
- Sandro: Nakon Pule, sljedeći naš veliki koncert, a isto u povodu obljetnice je u Rijeci, u dvorani Zajednice Talijana 22. studenog, ali tamo ćemo imati isključivo repertoar s francuskim skladateljima.
I jedan i drugi bili ste, a David je i dalje u pedagoškim vodama. Kakav je interes kod mladih dan-danas za klasiku, kada?im štošta odvlači pozornost?
- David: Smatram da se mlade može usmjeravati na glazbu i glazbene škole. Onaj tko kaže da nema interesa ne radi svoj posao kako treba. Bezbroj je primjera, ali čim postoje mladi kojima je normalno otići na nogometnu utakmicu, potući se, razbiti klupicu ili zapaliti kontejner, znači da postoje mladi koji nisu dobro usmjereni. Najveći problem su ljudi na pozicijama koji ne vide glazbene škole kao nešto korisno ili kad nemaju želje, vizije ili sposobnosti. O sustavu napredovanja i pravilnicima odlučuju ljudi koji najčešće nikad nisu radili s djecom i nemaju nikakvo glazbeno obrazovanje. Bez obzira na to, imamo vrhunske pedagoge.
Glazbene škole su fokusirane na klasičnu glazbu i to je najbolji temelj za bavljenje bilo kakvim drugim glazbenim žanrom. Uz to bi se trebali modernizirati s novim predmetima i aktivnostima, što neke škole uspješno rade. Osobno smatram da bi razni orkestri i skupni sastavi trebali biti upravo taj najbolji motivacijski moment. Glazbene škole u Hrvatskoj su još uvijek državne i samim time možemo se pohvaliti da je pristupačnost za ovakvim obrazovanjem među najboljima na svijetu, dok je u drugim europskim zemljama to luksuz. Svakako bih sve roditelje potaknuo da upisuju djecu u glazbene škole, to je najbolja moguća aktivnost za formativne godine.
- Sandro: Da, David je tu puno relevantniji od mene da odgovori na ovo pitanje jer je u stalnom kontaktu s djecom i mladima i slažem se sa svim što je rekao. Ja bih samo nadodao da me i dalje žalosti činjenica što viđam jako malo učenika na koncertima. Mladih ima, studenata i drugih koji dolaze više zadnjih godina, ali što se tiče učenika, trebalo bi ih više motivirati u školi da konzumiraju glazbene događaje. Problem je što je nastava glazbenih škola do večernjih sati i u vrijeme kad već počnu koncerti, ali nekad je puno korisnije doći na koncert nego održati primjerice sat instrumenta za to vrijeme. Djeca na tom jednom koncertu će zasigurno naučiti više nego na tom satu. Znam da to sistem ne dopušta i nastavnici su pod pritiskom da se drže kurikuluma i da ne daj Bože »izgube« jedan sat i odvedu učenike na terensku nastavu, odnosno koncert. To je veliki problem sustava školstva i što je David spomenuo ljudi koji donose takve pravilnike, a nemaju veze s praksom. Jer onda ispada da glazba postoji samo unutar škole, a u praksi je učenici ne konzumiraju i ne znaju šta se dešava u njihovom gradu. Ja sam svakako za to da se bude fleksibilno i da se malo krše svi ti propisi koji u realnosti nisu za dobrobit učenika i nastavnika, i da ih se dovede na koncerte jer ih se treba školovati da zavole glazbu i umjetnost i da u budućnosti konzumiraju kulturu, a sekundarno je koliko će naučiti svirati jer ionako u konačnici se mali postotak odluči baviti glazbom. A ovim načinom rada ih gubimo i kao glazbenike i kao konzumente.
