Večeras je u pulskoj Galeriji Makina otvorena dvodnevna pop-up izložba ilustratora, muralista i vizualnog umjetnika Vedrana Štimca pod nazivom "Vikendom rekreativno". Izložba istovremeno govori o prolaznosti, prisutnosti i važnosti zajedničkih trenutaka koje često prepoznajemo tek kada postanu uspomena, a već je krajem svibnja izložena u studio galeriji Super Klet u Zagrebu.
Kroz ciklus novih radova autor istražuje vikend kao specifično vrijeme unutar suvremenog života – prostor odmaka od rada, svakodnevnih obaveza i društvenih uloga, ali i prostor nostalgije, melankolije i traganja za vlastitom prisutnošću.
(Snimio Mladen Radić)
- Vikend u suvremenoj svakodnevnici gotovo redovno promatram kao svojevrstan rascjep u kontinuitetu života. Pridajemo mu gotovo mitski značaj: doživljavamo ga kao privremenu autonomnu zonu, obećanje odmaka od rutine i mogućnost predaha. U svijetu u kojem je teško zamisliti budućnost onkraj postojećih struktura, osjećaj mogućnosti premješta se u kratke pukotine svakodnevice, u trenutke kada se javlja slutnja da možemo zastati.
Tijelo je kroz tjedan određeno funkcijom utjelovljenom u radu i vremenu koje prodajemo za nadnicu. Vikendom taj odnos prividno popušta. Tijelo se privremeno izmiče svojoj radnoj ulozi i ponovno pokušava osjetiti vlastitu prisutnost, najčešće kroz melankoliju predaha, kaže Štimac.
U svojim radovima, nadahnut Hegedušićem i Trumbetašom s jedne strane te Riverom i latinoameričkim socijalnim slikarstvom s druge, kroz prizmu magičnog realizma spojenog s naivnim izričajem postavljam likove i scene unutar vikend-svakodnevice koja djeluje istovremeno poznato i blago izmješteno.
(Snimio Mladen Radić)
- Moji protagonisti nisu romantizirani heroji radničke klase niti nositelji dociranja o socijalnoj nepravdi, nego obični ljudi zatečeni u trenutku pokušaja da ponovno osjete sebe. Stilski ne djeluju kao akademski ideali; njihova anatomija nije ružna, nego poštena. To su teška i nezgrapno naslikana tijela koja nose tragove svakodnevice.
Magični realizam ovdje nije prisutan samo kao estetski ukras, nego kao konceptualni alat. Omogućuje mi prikaz vikenda kao blago pomaknutog stanja stvarnosti, vremenske heterotopije u kojoj svakodnevica ostaje prepoznatljiva, ali se otvara prostor emotivnog otklona. To je prostor u kojem sanjamo cigarete dugačke deset metara, u kojem sekunde udaraju srčano, a melankolija sitnih sati vraća nas u polusvijet između sna i navike.
U tom pomaku banalne situacije dobivaju mitsku težinu. Vikend se pojavljuje kao vrijeme u kojem se svakodnevne geste pune očekivanjem da će život barem na trenutak postati gušći i stvarniji, objašnjava ovaj pulski autor.
(Snimio Mladen Radić)
Izložba je posvećena nedavno preminulom prijatelju autora i kazališnom redatelju Branku Sušcu. Njihovo prijateljstvo započelo je u pulskom Kazalištu Dr. Inat te se nastavilo kroz godine zajedničkih razgovora, suradnji i prijateljskih susreta. Ova izložba nastaje i kao gesta sjećanja na osobu koja je svojim radom, energijom i prisutnošću ostavila dubok trag u kulturnom životu Pule i u životima ljudi koji su je poznavali.
Cijeli događaj bio je zamišljen kao jedno druženje što se i ostvarilo jer nije trebalo dugo da se prostor u Makini i ispred nje napuni, a opuštenoj atmosferi pridonio je i Marino Morosin (Rinoma) koji je puštao glazbu.