HUIU
Otvorena izložba koja se bavi odnosom grafičkog dizajna i fotografije
(Foto: HUIU / Facebook)
U Galeriji Hrvatskog udruženja interdisciplinarnih umjetnika otvorena je izložba »Smetnje u prijemu slike – transferi fotografije u dizajnu 1960. – 1990.« čiji su autori i kustosi Marko Golub i Dejan Kršić, a organizatori HUiU i Hrvatsko društvo dizajnera.
Izložba koristi primjere radova autora kao što su Mihajlo Arsovski, Boris Bućan, Boris Ljubičić, Mirko Ilić, Dušan Bekar, Dalibor Martinis, Sanja Iveković, Bachrach&Krištofić, NEP, Greiner&Kropilak i drugi.
Prenijeti poruku
U suštini, tema je istaknuta već u naslovu, dakle fotografija (doduše ne bilo kakva) u hrvatskom dizajnu kroz tri spomenuta desetljeća, no priča iz nje vrlo je zanimljiva što je pokazao Golub provevši publiku kroz radove i objasnivši pozadinu njihova nastanka. Posebice je bilo zanimljivo kada je Golub pokazivao na neka grafička rješenja i objašnjavao na koji način je fotografija u njima upotrebljavana.
- Izložba se bavi odnosom grafičkog dizajna i fotografije, ali ne na onaj najbanalniji način. Grafički dizajn i fotografija su inherentno povezani i fotografija se jako puno koristi u grafičkom dizajnu, na puno različitih načina, u puno različitih svojstava. Nije nas zanimalo postaviti radove u kojem je taj odnos jednostavan. Dakle, imate fotografiju i neku tipografiju preko toga i to je neka informacija koja nešto promovira, o nečemu vas obavještava i tako dalje, nego su nas zanimale različite pojavnosti fotografije u kojima se nešto u medijskom smislu zanimljivo događa, objasnio je Golub posjetiteljima u Puli.
Ukratko, dok danas postoje Photoshop i slični programi s kojima je lako manipulirati sliku, nekada su dizajneri morali biti vrlo dosjetljivi kako bi neku fotografiju iskoristili u svom dizajnu a da ona bude efektna i prenese poruku koju bi htjeli prenijeti. Još bolje, kod nekih rješenja je ta poruka očita, a kod nekih je ona pred nosom ali treba se malo potruditi da se dešifrira. Kao što nije uvijek jasno kada je nešto fotografija, poput one ilustracije Mirka Ilića na naslovnici Danasa koja se odnosi na temu uvođenja računala u škole. Ili pak kod legendarnog amblema za Mediteranske igre u Splitu 1979., s olimpijskim krugovima. I to je fotografija i trebalo je puno truda da se dobije onaj efekt mreškanja u donjem dijelu.
Kako u opisu projekta pišu Golub i Kršić, u tom razdoblju od 1960. do 1990. upravo je grafički dizajn predstavljao svojevrstan most — medij — koji je prevladavao u ovoj sredini ustaljene granice i ograničenja područja tzv. umjetničke, klupske, dokumentarne i novinske te amaterske fotografije.
»U nekim slučajevima fotografija je očigledan pa i najvažniji instrument grafičkog dizajna; u drugima se nalazi tamo gdje je ne očekujemo i ne prepoznajemo, kao sredstvo za postizanje određenih optičkih ili estetskih efekata, ili pak u njenom elementarnom, ne-prikazivačkom obliku (tzv. elementarna fotografija, fotogrami/rejogrami), a ponekad je dio integralne cjeline s drugim grafičkim artefaktima, struje sačinjene od teksta, slika i misli, u kojoj je teško razlučiti gdje što počinje, a gdje završava«, pišu Kršić i Golub u najavi.
Specifični postupci
Kako kažu, ponekad je dizajner istovremeno i fotograf (ili obrnuto, fotograf je i dizajner), a ponekad je riječ o korištenju tuđe fotografije koja opet može biti poznatog ili anonimnog autora, naručena za specifičnu prigodu ili pronađena i izabrana iz mnoštva drugih postojećih.
»Drugu takvu os«, naglašavaju autori, »čini odnos prema samoj fotografiji, koju s jedne strane nalazimo reproduciranu u njezinom integralnom obliku, a s druge kadriranu ili podvrgnutu drugim, radikalnijim postupcima kao što su kolažiranje, modifikacije retuširanjem, koloriranjem, pretvaranjem u krupni raster ili visokokontrastni ‘štrih’. Nasuprot korištenju jedne, jedinstvene fotografije nalazimo i (‘pop-artističko’) umnožavanje iste ili slaganje niza fotografija, najčešće iz iste serije, što pruža kinematografski efekt dinamike i naracije samih slika. I unutar same fotografije javlja se niz žanrova — od dokumentarne i reportažne fotografije, preko portreta do tzv. umjetničke fotografije — a unutar njih različite primjene specifično fotografskih postupaka, high i low-key, duge ili dvostruke ekspozicije, deformacija širokokutnih objektiva, solarizacije primarne fotografije, itd.«
Tko želi više informacija, može ih dobiti i u jednoipolsatnom videu na izložbi koja ostaje otvorena do 27. svibnja.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
