Dva projekta, tri autorice - Nina Martić, Josipa Štefanec i Anita Šurkić: Provokativna razigranost oblika, umjetnost kao egzistencija

Otvaranje izložbe među radovima Josipe Štefanec i Anite Šurkić (Snimio Luka Jelavić)

Dva nova likovna projekta predstavljena su u grožnjanskoj Gradskoj galeriji Fonticus, a oba su oduševila posjetitelje već prilikom otvaranja i službene prezentacije. Zanimljivo je što se kroz dva projekta predstavljaju tri autorice, manje poznate grožnjanskoj publici, ali dojmovi su jaki. U prvom dijelu galerije projektom "Biomorfi" predstavila se mlada zagrebačka umjetnica Nina Martić koja je svoja znanja stečena na Tekstilno -tehnološkom fakultetu u Zagrebu iskoristila za posao performera u Zagrebačkom kazalištu mladih, a njen izražaj baziran je na pokretu i improvizaciji.

Naglašeni ritam

Nina Martić do sada je izlagala na mnogim likovnim izložbama u Hrvatskoj, te na raznim festivalima kod nas i u inozemstvu, a u grožnjanskoj galeriji pokazala je seriju objekata u prostoru dovodeći posjetitelje u područje biomorfne umjetnosti koja se oslanjanja na oblike iz prirode. Vidljivo je da se umjetnica bavila očevidom raznolikih modela, a provokativna razigranost oblikovnih pristupa postaje kvaliteta cijele kolekcije. Takve radove u ovom sastavu i na ovaj način, mogu se doživjeti jedino u galerijskom prostoru.

- Ambijentalnu instalaciju možemo promatrati kao trodimenzionalnu grafiku. Kompozicijski zahtjevni oblici svojim mogućim kretanjem iskazuju fraktalno postojanje, gibanje. Ono se događa unutar svakog rada. Zapažamo ga i na sjenama objekata. U detaljima, nepravilno opetovanje modeliranja, preplitanja niti, formira modificirano ponavljanje motiva. Ovdje je, unatoč bogatstvu izvedbe razigranim linijskim modalitetima, prisutan postminimalizam, koji s jedne strane miče minimalističke ideje naglašavajući materijalnost, a radove određuje iskazom doživljaja. Pred nama je neskriveni umjetnički proces koji plasira impresiju u konačnom rezultatu. Prostor galerije služi kao prostor za suočavanje. Zbunjenost promatraču uzrokuje spoj gestualnosti, kolora i materijala. Radovi imaju i dekorativne karakteristike, no njih nadjačava postignuta mistična atmosfera. Pored toga, neuobičajeni oblici ne daju definiran odaziv motiva pa dešifriranje moramo potražiti unutar osobnog dojma. Na svim radovima prisutan je energetski naboj, naglo zaustavljeni ritam. Naglašen ritam iskazan je suradnjom s prostorom. Na radovima prepoznajemo oblikovni repertoar sveden na mutiranje oblika. U plasmanu je odbačena hijerarhija između podova i zidova pa cijeli postav postaje jedan rad. Autorica bjelinu prostora, koji je u pravilu neovisan i izdvojen od vanjskih faktora, provocira idejom nature. Ona provjerava definiranost prostora uvodeći jedan u drugi. Prirodu simbolično uvodi u galeriju koja u ovom slučaju biva najnoviji dom reminiscencija na bića sa morskog dna, rekao je na otvaranju izložbe kustos Eugen Borkovsky o radovima Nine Martić koji su ispunili cijeli galerijski prostor.

Avantura interpretacije

Niz asocijativnih radova izvedenih slikarskim, crtačkim i tekstilnim tehnikama, s dva pristupa oblikovanju, ponudile su u zajedničkom projektu Josipa Štefanec iz Zagreba i Anita Šurkić iz Berlina. Svojim izložbenim projektom "Zeitgeist" autorice posjetitelja uvode u poziciju aktivnog promatrača koji se mora odlučiti što doživljava koračajući uz radove. Umjetnice intenzivno doživljavaju svijet koji ih okružuje i to žele pokazati. Oblici u prostoru koje nudi Josipa Štefanec asociraju na velike ljušture, ličinke, kukuljice. One djeluju organski, djelomično zbog oblika i zbog izbora materijala, tekstilne tehnologije. Oblici predstavljaju karikaturalne oblike odjevnih predmeta. Umjetnica ih gradi tako da predmeti iznutra ostaju prazni, a uspijevaju znatno obuhvatiti prostor, pa možemo reći da su ovi predmeti meke skulpture. Ipak, ovi objekti nude značajnije simboličke konotacije od uporabnih. Josipa Štefanec oblikuje format oko kojeg promatrač može kročiti i doživjeti punu plastičnost i teksturu objekta.

Galerija puna neobičnih bića Nine Martić (Snimio Luka Jelavić)

Uz objekte u prostoru, predstavljeni su crtački radovi Anite Šurkić. Ona nudi velike formate bez kolora, izvedene ugljenom na papiru. Mnogi su zapazili crtež "Brodolom" koji parafrazira rad njemačkog pejzažista Davida Caspara Fridricha (1774. – 1840.). Njegov rad "Brodolom nade" umjetnica transformira u suvremenost.

- Teme od kojih obje autorice kreću u avanturu interpretacije jesu doživljena svakodnevnica. Ali one sumnjaju i propituju. Umjetnice se primiču razmeđu interpretacije i želje za mijenom. Obje likovnim sredstvima prate vlastite procese u koje poniru služeći se obrazovanjem i iskustvom, instinktom i memorijom. One upotrebljavaju umjetnost kao egzistenciju. Svaki put kada pregledavamo radove ili nasumce podignemo pogled, doživljavamo novu impresiju, kazao je Eugen Borkovsky o zajedničkom projektu dviju autorica naglašavajući da je cijeli postav pretvoren u instalaciju.

Josipa Štefanec diplomirala je kiparstvo na Nastavničkom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu 2008. godine, te modni dizajn na Tekstilno - tehnološkom fakultetu u Zagrebu. Samostalno i kolektivno izlagala je na brojnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu. Dobitnica je više međunarodnih nagrada i priznanja. Od 2020. godine je voditeljica zagrebačke galerije TTF. Anita Šurkic (rođena u Sarajevu) je nakon studija na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, nastavnički smjer- slikarstvo nastavila usavršavanje u Berlinu, gdje i danas živi kao samostalna umjetnica i medijatorica umjetnosti. Izlagala je na brojnim izložbama.