Dvije nove samostalne izložbe postavljene su u odvojenim prostorima Gradske galerije Fonticus u Grožnjanu. Kustos izložbe i voditelj galerije Eugen Borkovsky je za ovu prigodu odabrao prezentaciju radova zagrebačke umjetnice Darije Dolanski Majdak i Umažanina Milana Marina, inače predsjednika Hrvatskog društva likovnih umjetnika Istre.

Fine gradacije

Darija Dolanski Majdak je svoju prezentaciju pod nazivom "Sive partiture" podijelila na dvije grupacije. U jednoj su radovi uljem na platnu kojima daje naslov "My Gray Skyline", a u drugoj su radovi izvedeni akrilom, nešto većeg formata i pod naslovom "Duboko crno". Za radove u drugoj grupi reći će da su "…po senzibilitetu dublji, tajanstveniji, baršunasti, s finijim gradacijama tonova…", te da slike "…nisu mračne samim time što su crne - već nose pozitivne vibracije…".

Sive partiture Darije Dolanski Majdak

- Umjetnica nudi serije slikarskih radova koji pripadaju sličnom promišljanju. Svi radovi imaju šest puta šest kvadratnih polja ispunjenih rasponom tonova, od crne, preko lepeze sivih, do bijele.

Umjetnicu ponekad zadovoljava nizanje likovnih zapisa bez naglašenog ritma unutar pojedinog formata. Gdjekad sklapa kompoziciju kao izrazito ritmičnu. Tek katkada dodaje novi element, kapljicu tekućine kao svojevrsni otklon, mogući bijeg od strogoće doživljaja ili motiva. Iako radovi nude ideju kretanja, promjene, čini se da je mijena doživljena kao monotoni čin. Situaciju pred nama možemo doživjeti kao dnevničke zapise. Kao distancirano bilježenje ponavljajućih doživljaja komutacija.

Umjetnica računa na naše vizualno iskustvo. Raznoliki rasporedi sjenovitih kvadrata jedni druge preoblikuju. Oni i proizlaze jedan iz drugoga. Percepcija biva uvjetovana i jednima i drugima. Kad ne bi bilo ovih promjena, ne bi unutar pogleda bilo izazova, asocijacija na mijenu, stalnog tijeka svega u nama i oko nas.

Od, na prvi pogled, apstraktne kompozicije uskoro se pred nama ukazuju situacije koje prepoznajemo kao autoričin neverbalni osobni doživljaj pozicije u okruženju. Tako umjetnica aktivira promatrača. Ona mu ne daje prepoznatljivu situaciju, već mu nudi svoju interpretaciju tijeka. Doživljaj ujednačenog kretanja, sa ili bez uvedenih iznenadnih elemenata, svojom monotonošću inicira opuštanje tijela i buđenje misli. Ovi radovi nakon približnog iščitavanja vraćaju nas sebi samima. Vraćaju nas u trenutke osobnih promišljanja, rekao je uz ostalo Eugen Borkovsky predstavljajući radove Darije Dolanski Majdak.

Darija Dolanski Majdak (1965.) je u rodnom Zagrebu 1983. godine završila Školu primijenjenih umjetnosti, odjel grafike, a zatim i nastavnički smjer na Akademije likovnih umjetnosti, čime stiče zvanje mag. art. profesor likovne kulture i likovnih umjetnosti. Izlagala je na 30-ak samostalnih i preko 60 kolektivnih izložbi u domovini i inozemstvu. Nagrađivana nekoliko puta. Ima status samostalne umjetnice (u mirovini).

Igra i elementi igre

Milan Marin se i do sada predstavljao karakterističnim načinom izvedbe raznolikim materijalima. Potvrđuje to i u ciklusu "Letters" (Pisma) predstavljenom u galeriji Fonticus.

- Na polju tonirane, tople uzgibanosti nalazimo refleksivne tragove akcije, nepravilne slojeve, linije, oznake. Kolor koji zapažamo najčešće proviruje iz dubljih slojeva radova. Asortiman elementarnih gestualnih bilješki u ovom nas ciklusu vodi ka ideji tekstualnosti. Ne nalazimo tekst, ali zapažamo slovne znakove.

Neprestano gibanje u radu Milana Marina

Ponegdje je to zapis nalik grafitu ili dječjoj šari. Ritam je naglašen rasporedom nakupina oznaka. Frekvencija elemenata mijenja se od rada do rada i unutar kadra pojedinog rada. Tragovi aktiviteta nerijetko izlaze iz formata slike. Linijama, plohama, mrljama, zaustavljenim u rasprostiranju, sugerirana je dinamika vremena. Forme se u ovim radovima nužno ne nadopunjuju.

Ponegdje su u neskladu. Autor namjerno miješa igru i elemente igre. Oblikovna nepredvidljivost omogućuje nam refleksivno čitanje ovih holograma. Pred nama je razvoj promišljanja koji je tijekom realizacije prošao niz doživljajnih i spoznajnih pomaka. Poput nekih starih zamrljanih zapisa koji, i bez detaljnog iščitavanja, sugeriraju emociju, doživljaj. Karakteristika i ovog postava je neprestano gibanje, promjene i nestalnost pojava u prirodi i, paralelno s time, u nama samima.

Tijek je raspoređen u formate kako bi mogao biti nastavljen na svakom sljedećem radu. Ovim likovnim zapisima ublažene su granice između vidljivog i doživljenog. Likovnim jezikom, procesualnim postupcima otvoreno je područje suočavanja s imaginarnom realnošću i vizualizirana fantastika osobnih doživljaja. Radovi iskazuju doživljene trenutke koji se ne mogu ponoviti. U postavu izložbe kao da su razmotani neki stari svitci koji simboliziraju tajno znanje.

Dramatična je činjenica da ovaj svitak nudi znakovni i slovni repertoar koji tek treba odgonetnuti. Moguće poruke, zapravo pitanja, autor uranja u bjelinu galerijskog mira. Ovi svitci/slike imaju ideju iščitavanja, ali se ne daju čitati. Potrebna je maštovitost, misaona energija za odgonetanje, kazao je uz ostalo Eugen Borkovsky o radovima Milana Marina.

Milan Marin je diplomirao povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Ljubljani gdje je i na Akademiji za likovnu umjetnost i oblikovanje, magistrirao slikarstvo. Sudjelovao je na   brojnim samostalnim i skupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu. Dobitnik je više od 50 međunarodnih nagrada i priznanja. Radovi mu se nalaze u mnogim privatnim i javnim zbirkama, a dvije skulpture mu se nalaze na javnim površinama grada Umaga.

Povezane vijesti

• Asja Vasiljev, Miranda Legović i Noel Šuran u Fonticusu
• Nova izložba u gradskoj galeriji Fonticus u Grožnjanu
• Radovi Dashe Delone i Dime Goryachkina u grožnjanskom Fonticusu