Izborna utrka sada je i službeno počela, od ponoći stranke imaju četrnaest dana sastaviti liste da bi krenula kampanja. To je ujedno i najburnije vrijeme u svakoj stranci, jer "sigurna" mjesta znače i sigurne plaće sljedeće četiri godine u Saboru, a "nesigurna" znače mogućnost otpisa iz visoke politike te izbor između vegetiranja (kao stranački autsajder) i prelaska u novu stranku.

Sve je već viđeno. I dok se SDP ne izjašnjava tko će sve voditi stranku u velikom obračunu hrvatske ljevice i desnice, HDZ je objavio popis na kojem, kada je riječ o Hrvatskoj, nema niti jedne žene. Uz provjerene stranačke kadrove pojačanja su Vili Beroš i Zdravko Marić, s tim da je prvi član stranke, a drugi se očito upisao u HDZ. Tu su i drugi stranački teškaši, poput Plenkovićevog zamjenika Tome Medveda, a u bitku kreće i Davor Božinović, koji do sada u utakmicama za Sabor nije bio direktno koncentriran. Ostaje Gordan Jandroković, a potpuno je izostao Damir Krstičević, bivši ministar obrane koji se očito odlučio ili na trenutačnu apstinenciju od politike ili definitivni povratak biznisu.

Neće s listama biti lako ni Davoru Bernardiću, jer treba zadovoljiti koalicijske partnere, ali i nezadovoljnike u samoj stranci koji su mu radili o glavi, a ipak računaju na visoka mjesta na listama. Ako je suditi po europskim izborima Bernardić je bio lukaviji u sastavljanju lista u odnosu na Plenkovića, koji je tada želio promovirati nove snage stranke. I pogriješio. Bernardić se oslonio na provjerene kadrove, od Tonina Picule do Biljane Borzan, neovisno o tome u kakvim je odnosima s njima i postigao neriješeni rezultat, 4 prema 4, što je SDP vratilo u život. Sada Plenković više nije eksperimentirao, bar ne za čelna mjesta na listama.

A uoči izbora i HDZ i SDP pritišću afere. Vladajuća stranka sada se koprca u aferi s vjetroelektranom kraj Knina i podmitljivim državnim službenicima s legitimacijama HDZ-a. Josipa Rimac je na samom vrhu te sante, a meta se okrenula i prema ministru Tomislavu Ćoriću koji je sve potpisao. I ne samo oko vjetroelektrana, već i s poslovima u kojima je hrvatska nafta za bagatelu otišla Mađarima. A na toj skliskoj temi pali su mnogi, od Ive Sanadera do Tomislava Karamarka.

- Nakon izbora ćemo se posvetiti posve drugačijem pristupu imenovanja dužnosnika, najavljuje Branko Bačić, koji uporno želi dokazati da je serija ostavki ministara iz Plenkovićevog kabineta dokaz visokih standarda koje stranka primjenjuje u politici. Možda te riječi mogu ugodno ući u uši tvrdih HDZ-ovaca, ali teško i hrvatske javnosti, koja zna s kakvim su krimenima Plenkovićevi ljudi, jedan za drugim, napuštali ministarska mjesta. Ostao je gorki okus da ni sjena od korumpiranosti nije pala na šačicu ljudi poput samog premijera, zatim Božinovića, Nine Obuljen, Zdravka Marića i Vilija Beroša. Premalo da bi vlada dobila prolaznu ocjenu. Mnogobrojni stranački prvaci u međuvremenu su potpuno potonuli i nestali, svatko sa svojim grijehom, od kojih je neispunjavanje imovinskih kartica i najmanji. Vidjeli smo da se kroz političke mandate pune džepovi, grade kuće i kupuju stanovi, ali i pogoduje onima koji to ne zaboravljaju.

Ni SDP nije bez grijeha. Rijeka, europska prijestolnica kulture je strašan debakl koji prvak stranke u Rijeci, Vojko Obersnel, nikako ne želi priznati. Potpuno je jasno da je izbor Emine Višnjić bio nevjerojatni promašaj, da je riječ o osobi koja nema kapacitet voditi takav zahtjevan projekt i da je već davno trebala biti smijenjena. Očito su u pozadini i razne igre, prije svega oko novca. A netom započeta istraga mogla bi biti tek početak. Spiskovi koji su procurili u javnost pokazuju da se trošilo na sve strane i prije nego je projekt krenuo, a na listama onih koji su dobivali tisuće kuna su i pojedinci bliski Obersnelu. Poput PR firme koja je dobila 200.000 kuna za krizno komuniciranje, a vodila je njegovu političku kampanju.

Ni Miroslav Škorio ne izlazi na izbore bez teške torbe na leđima, od vječnog pitanja kada je i zašto otišao u Ameriku dok je Hrvatska krvarila, a sada se želi prikazati kao onaj koji je bio u prvim redovima za oslobođenje zemlje. Ni poslovi koje je vodio nisu bez mrlje, od otpremnina koje je dobivao do parkirališta koje je u zadnji tren prodao. Naravno da tako uspješan pjevač kao što je Škoro ima i novca, dugo je na estradnoj pozornici, marljiv je i krajnje talentiran i to nije sporno. Još je manje sporno da je ulagao taj novac u razne poslove, ali transparentnost je kod toga važna, bar u zemlji kakva je Hrvatska. Nismo navikli na političare koji se obogate svojim radom prije nego što uđu u politiku, pa se zato i kopka po Škorinoj utrobi.

Koliko god i ove izbore vidimo kao priliku za promoviranje nove politike i novog vremena, novih ljudi nema. Ono malo što se pojavilo ionako nema nikakve šanse, niti su lideri u bilo kojem smislu. Nino Raspudić sigurno je bolji kolumnist nego što će biti političar, ali ambicije nikada ne treba gledati negativno. Međutim, neće spasiti Most, niti će udahnuti novi život u stranku koja je na aparatima. Kao što ni bivši ministri iz Mostovih redova koji su se rasporedili od Škore nadalje, do stranke bezimena i prezimena, neće biti neka senzacionalna novost na izborima koji slijede.

Nije to ni Ivan Penava s transferom u Škorino dvorište, nije to ni Marijana Petir koja je u fotofinišu postigla dogovor sa Plenkovićem. Da je to učinjeno uoči europskih izbora, HDZ bi trijumfirao i Bernardić bi došao u krajnje nezavidnu ulogu vječnog gubitnika. Ali nije, Petir je tada apstinirala, ne sjedi više u Bruxellesu, a od onih koje je HDZ poslao, ne računajući Dubravku Šuicu, malo je koristi.

Neće im bitno pomoći ni pametni potez da Davora Ivu Stiera vrate u visoku politiku, čime se Plenković želi pokazati širokim i osobom koja nije zlopamtilo, a ostaje činjenica da je Stier zaista pogriješio što je igrao na kartu autsajdera koji su pometeni na stranačkim izborima.

Bernardić sada treba ponovo pokazati širinu ako želi imati jake liste, na kojoj moraju biti i Peđa Grbin i Siniša Hajdaš Dončić i svi oni koji ga nisu voljeli, a ne vole ga ni sada. Liste će i za šefa SDP-a i za šefa HDZ-a biti presudne i za njihovu daljnju karijeru, kako god završili izbori. Jedan od njih dvojice, ako u zadnji čas ne sklope neku koaliciju, kako god se ona zvala i izgledala, otpast će iz vrha stranke, a onda ostaje i pitanje hoće li otpasti i iz politike. Budu li velikodušni prema svojim stranačkim oponentima, koji su se sada pritajili i čekaju ‘dan poslije’ 5. srpnja, veće su šanse da nekako prežive. Da ih se smjesti na sigurno mjesto, bar koju godinu, pa bio to i Sabor.

Izgubi li Andrej Plenković, HDZ će, po običaju, biti surov u obračunu s njim, kao poraženim. Pokazuje to povijest stranke u kojoj su se preko noći preokretali kaputi i pokapali bivši šefovi. Doživio je to i moćni Ivo Sanader, pa njegova nasljednica Jadranka Kosor, kao i Tomislav Karamarko. Čak ni Franjo Tuđman, u drugim okolnostima, nije to izbjegao. SDP je liberalniji prema bivšim šefovima, s tim da je Ivica Račan, nažalost, umro i nije dočekao rasplet, dok je Zoran Milanović priznao poraz i jedno vrijeme apstinirao od politike. Vratio se u velikom stilu, uz pomoć Bernardića. Prave ljubavi nije bilo, a možda je nema ni sada, ali što ljubav znači u politici. Postoje samo interesi.

Tako je sastavljanje ‘momčadi’ koje će istrčati na teren 5. srpnja veliki izazov za stranačke šefove. Treba zadovoljiti razne ambicije, vratiti usluge, kupiti buduće. I pobijediti. S tim da je ovo posljednje i najteže.

Povezane vijesti

• Stranke obećale da će poštovati ženske kvote
• Svega tri istarske stranke sigurno na izbore
• Sulejmani za više predstavnika manjina u strukturama