Prvi dan proljeća se obilježava kao Svjetski dan šuma i tim povodom donosimo "stablopis", nesvagdašnju zelenu priču štono je posijana prije 40 godina na Bujštini, zveketom krampa i pijuka brigadira iz cijele Jugoslavije. Na tom je prostoru sjeverozapadne Istre u razdoblju od 1983. do 1989. trajala jedina Savezna omladinska radna akcija u Istri, SORA Bujština, na kojoj je pošumljeno oko 1.500 hektara, uključujući i dio Poreštine, Vrbanovicu iznad doline Mirne. Danas gotovo da je zaboravljeno da su većinu umaških crnogoričnih šuma uz obalu i nešto manje hektara u zaobalju zasadili brigadiri.

Nakon četiri desetljeća hodamo po "brigadirskim" šumama Umaštine i razgovaramo s Čedomirom Krizmanićem, zamjenikom komandanta SORA-e Bujština, zaduženim za radilište, tzv. glavnim traserom. Kao diplomirani inženjer šumarstva radio je u Hrvatskim šumama, a "traserski" mu je posao bio u sklopu rada u Šumariji Buje. Čedo je do konca prošle godine bio upravitelj Radne jedinice Prerada drveta Lanišće u sklopu poduzeća Hrvatske šume, UŠP Buzet, i cijeli je svoj radni vijek do mirovine proveo na rukovodećim poslovima u Hrvatskim šumama.

- Tih su 80-ih godina brojne omladinske radne akcije po Jugoslaviji napuštale radove na niskogradnji, recimo na izradi nasipa, gdje je rad mehanizacije bio efikasniji, a naglasak je stavljen na ono što se nije moglo napraviti strojevima, već samo rukama, kao što je pošumljavanje. Težište je bilo na pošumljavanju goleti, poput Petrove gore, Knina. Tom su logikom Savez socijalističke omladine Hrvatske, na čelu s predsjednikom Izvršnog vijeća Općine Buje Markom Martinčićem, 1982. pokrenuli inicijativu za radnu akciju na Bujštini, koja je startala 1983. u Dječjem kampu "Veli Jože" u naselju Borozija u Savudriji. Kamp je bio u vlasništvu Grada Zagreba, a glavni investitor Šumsko gospodarstvo "Istra" iz Buzeta putem područne Šumarije Buje. Međutim, veliki radovi bili bi prevelik financijski zalogaj za istarske šumare pa su u velikoj mjeri financirani putem SIZ-a šumarstva Hrvatske i Društvenog dogovora, prisjeća se Čedo.

Brigadiri su radili na pošumljavanju neobraslih šumskih površina, uglavnom zapuštenih krških pašnjaka, sadnjom sadnica, najviše borova i to alepskog, brucijskog, crnog, primorskog bora i pinjole, zatim čempresa, duglazije i ponešto hrastova, dvogodišnjih sadnica uzgojenih u Rasadniku Frančeskija u Savudriji. Kako se SORA odvijala u ljetnim mjesecima, kada obično nedostaje vode i vlage i nije preporučena sadnja, u dužem razdoblju kopale su se rupe i u njih vraćala usitnjena zemlja, a sadilo se u drugoj polovini kolovoza ili su to na jesen dovršavali djelatnici Šumarije.

- Na Bujštini je pošumljena Kanegra, Maran, Borozija, Valdemat, Buje, Vrnjak, rudište lesa Stancija Grande, a na Poreštini Vrbanovica iznad doline Mirne. Negdje bi to bolje uspjelo, negdje lošije jer nije lako podići novu šumu na kršu gdje na mlade sadnice vrebaju razne opasnosti kao što su suša, hladni suhi vjetrovi, studen, požari, divljač, stoka, čovjek, a naročito je bilo dosta požara čak i po više puta na nekim mjestima. Neke površine su više puta popunjavane i njegovane kasnije od strane Šumarije, a neke su i prenamijenjene za druge svrhe, no svugdje na pošumljenim površinama možemo naći nekakvu jezgru nove šumske sastojine koja će se dalje sama širiti putem vlastitog sjemena, kao što i sve zapuštene poljoprivredne površine polako naseljava šumsko drveće, pojašnjava Čedo dok obilazimo Maran, Stanciju Grande, Kanegru i Valdemat.

Čedo je zadovoljan sadašnjim stanjem na terenu. Nije desecima godina obilazio neke od ovih predjela, i kao da je bio lišen uspomena iz mladosti pa sada kuljaju iz njega.

- SORA se odvijala tijekom tri ljetna mjeseca kroz tri smjene. Omladinske radne brigade dolazile su iz svih krajeva bivše Jugoslavije i nešto inozemstva, naši iseljenici, čak i mladi iz Bjelorusije, te su brojale po 40-50 brigadira u dobi od sedam do 70 godina. U svim tim godinama izredalo se negdje 120 brigada i 5.100 brigadira u šatorskom naselju "Veli Jože". Rad na trasi je bio natjecateljski, svakoj brigadi se mjerio učinak, uz posebnu pažnju na kvaliteti radova te su se pred večernje spuštanje zastave, tzv. povečerje, čitali rezultati i proglašavao pobjednik toga dana, a na kraju smjene i ukupni pobjednik. Radilo se efektivno šest sati dnevno, a svaka smjena imala je nekoliko udarnih dana koji su posebno motivirali brigadire. Postojala je i medicinska služba, liječnik i medicinska sestra, koja je bila dosta zaposlena s obzirom da su radovi obavljani na teškim kamenitim terenima po velikim vrućinama i bila je velika sreća da se nikad nije dogodila teža povreda ili ugriz zmije otrovnice, opisuje.

Povezane vijesti

• Posađeno više od 60.000 stabala na opožarenim područjima u Dalmaciji
• Na splitskom području nastavljena volonterska akcija "Budi moja voda"
• Boranka: Volonteri tijekom vikenda posadili oko 4000 novih stabala